Liburnija Regionalni liburnijski portal
U utorak, 12. srpnja 2016. napustio nas je zauvijek naš Alojz Usenik, dugogodišnji inspicijent HNK Ivana pl. Zajca, koji se kao iskusan kazalištarac, ali i pravi, pasionirani zaljubljenik u kazalište nerijetko pojavljivao i na pozornici HNK Ivana pl. Zajca.
Rođen je 1932. godine u malom mjestu Krvava Peč u Sloveniji. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju u Stični pa Vrtlarsku školu u Celju. Potom se zaposlio u talijanskoj vrtlarskoj školi u Kopru kao nastavnik. No, umjetnost ga je snažno „vukla“ pa je istodobno vodio folklorne skupine u Kopru, Divači, Ilirskoj Bistrici i drugim slovenskim mjestima, a radio je i kao vanjski suradnik u Gledališču Slovenskog primorja u Kopru gdje se potom javio i na audiciju za glumca u uprizorenjuCankarevog „Kralja Betajnove“. Tada je dobio svoju prvu „pravu“ kazališnu ulogu, ulogu suca te bio i inspicijent na predstavi. Ubrzo nakon toga napušta nastavnički posao i zapošljava se u koparskom Kazalištu gdje kao inspicijent, ekonom, rekviziter i glumac radi sve do zatvaranja Kazališta 1957.
Nakon toga neko vrijeme radi kao inspicijent u Puli, a početkom 1958. dolazi u Rijeku, u riječko Kazalište gdje se vrlo brzo dokazao kao iznimno vrijedan i iskusan inspicijent. Zbog svog ranijeg bogatog kazališnog iskustva rado je pomagao kolegama i vrlo brzo postao omiljen, a vremenom pravi „dobri duh“ riječkog Kazališta.
Uskoro je zamoljen da preuzme i ulogu voditelja Dramsko-recitatorke sekcije Slovenskog doma Bazovica u Rijeci, u kojem je ostao aktivan gotovo do kraja života. Radeći u „Bazovici“ spajao je dvije kulture, a radio je sve: i kao glumac, recitator, kostimograf, redatelj te inspicjent svih dramskih predstava koje su bile odigrane na pozornici Slovenskog doma, a za režije mnogih od njih dobio je brojne hrvatske i slovenske nagrade.
Većinu svog života proveo je u Rijeci i u riječkom HNK-u, u kojem je ostao zaposlen sve do umirovljenja 1992. godine, no i nakon umirovljenja ostao je vezan uz kazalište gdje je bio stalnim, neizostavnim posjetiteljem sve do početka ove godine, sve dok mu je to zdravlje dopuštalo.
O Alojzu Useniku i njegovu radu snimljen je i dokumentarni film „Lojzov teatar“, a snimljen je 2013. godine povodom otvaranja ljetnog kazališta na otvorenom u njegovoj rodnoj Krvavoj Peči. Po njemu to kazalište i nosi ime „Lojzov teater“, a radi se o malom amfiteatru okruženom prirodom.
Alojz Usenik pojavljivo se i u brojnim malim ulogama u predstavama HNK Ivana pl. Zajca. Od onih starijih, navedimo „Selo Stepančikovo“, „Lepeza ili žventula“, „Svečana večera u pogrebnom poduzeću“, „Revizor“, „Posjet stare dame“ i drugih, a od kasnijih npr. „Duhi“, „Komšiluk naglavačke“ ili „Zločin i kazna“.
Alojz Usenik bio je pred riječkom kazališnom publikom još u listopadu prošle godine, kada je u okviru posebnog programa povodom 130. godišnjice otvorenja riječke kazališne zgrade, evocirao svoja sjećanja i brojnim anegdotama iz rada u riječkom teatru nasmijao, ali i dirnuo riječku publiku. Posljednji put.
Posljednji ispraćaj Alojza Usenika bit će u petak, 15. srpnja u 12 sati na groblju Kozala.
