Liburnija Regionalni liburnijski portal
Dinko Cvitan preko Michael Ljubasa i Pavićevih psića, Igora Alborghetti i Draga Hedla, po nalogu SDP-a napada Ustavni sud.
Današnji 7 dnevno, kojim uređuje i upravlja jedan od najvećih poreznih dužnika Michael Ljubas, i sutrašnji Telegram, kojeg je vlasnik Ninoslav Pavić, a kojim upravljaju njegovi psići Hedl i Alborghetti objavljuju nakaradno sagledavanje najveće antinacionalne afere od osnutka neovisne Hrvatske države. Navedenu aferu, kojom je razotkriven sramotni pokušaj izazivanja Ustavne krize, a time i izravni udar na nacionalnu sigurnost, prvi je otkrio Direktno.hr. Iako je afera koja ima težinu Watergatea bila kriminalno medijski izolirana ona je ipak jako odjeknula u društveno-političkim i pravnim krugovima. Činjenica da se prisluškuju suci Ustavnog suda i da se kroz napad na Zdravka Mamića hoće ustvari napasti HDZ i njegov predsjednik Tomislav Karamarko naišla je na zgražanje akademske zajednice, posebice osoba bliskih pravosudnim krugovima. Ta afera razotkrivena je zbog činjenice da se očito netko iz operativnih krugova nije mogao nositi s težinom takovih nezakonitosti koje su te mjere proizvodile. Naime, navedene mjere praćenja i prisluškivanja, kako navodi Direktno hr., posljedica su izravnog dogovora Milanović-Ostojić-Cvitan. Te mjere nemaju nikakove veza sa sprječavanjem kriminala ili drugih nezakonitosti nego imaju izravnu političku motivaciju. Kako smo već naveli, krajnji cilj tih mjera je trebala biti ozbiljna ugroza političkog rejtinga HDZ-a, te, u eventualnom slučaju da ta mjera ne bi rezultirala gubitkom izbora na štetu HDZ-a, tada bi se pomoću njih umjetno izazvala Ustavna kriza i poništenje izbora.
Bilo kako bilo činjenica je da je u ovoj priči Zdravko Mamić nebitan. Isto tako, činjenica je da u komunikaciji nadziranih i praćenih osoba nema ničeg nezakonitog. Sama činjenica da Zdravko Mamić i Tomislav Karamarko poznaju pojedine suce Ustavnog suda, te da su ti suci i prijatelji sa njima bliskim ljudima nema apsolutno nikakovu kazneno-pravnu težinu. Potpuno je sigurno da korupcije u Ustavnom sudu nema i da te nakaradne mjere prisluškivanja sudaca Ustavnog suda nisu rezultirale utvrđenjem bilo čega koruptivnog, jer da jesu Dinko Cvitan sada bi držao tiskovnu konferenciju o njegovom velikom podvigu, a Zoran Milanović na takovoj aferi gradio bi vjeru u svoju pobjedu. Naravno, Zdravko Mamić i ostale prisluškivane osobe, kada bi rezultatima mjera bila utvrđena korupcija u vrijednosti od samo jedne kune, sada bi ležali u Remetincu.
Kako su mjere proizvedene u kumrovečkoj kuhinji propale, kao što je 90-e godine propala kumrovečka filozofija, sada je Zoranu Milanoviću, Ranku Ostojiću i Dinku Cvitanu ostalo samo bacati bombe poput ovih danas u 7 dnevno i onih sutra u Telegramu. Bilo kako bilo, činjenica je da ova država sada nužno treba promjene. Koliko su te promjene nužne i neophodne moglo bi se reći da su jednako bitne kao i one 90-e godine. Zoran Milanović potpuno je izgubio kompas i slobodno se usuđujemo konstatirati da se ozbiljno uživio u ulogu malog Sanadera. Njegovo ponašanje u posljednje vrijeme doista poprima takove razmjere. Vidljivo je iz njegove kampanje da on potpuno ignorira sve svoje ministre, suradnike i eventualne buduće koalicijske partnere, te da veliča i apostrofira jedino i isključivo sebe. Dinko Cvitan svira po Milanovićevim notama jer je Milanovićeva pobjeda njegov jedini spas. U slučaju da Zoran Milanović izgubi izbore, Dinko Cvitan biti će ekspresno smijenjen i to ne zato što nije prikladan politici desnice nego iz razloga što je njegov mandat obilježen njegovim političkim služenjem Milanovićevoj partiji. Kao što možemo primijetiti kriminala u Hrvatskoj u posljednjim mjesecima uopće nema. Ne privode se više gospodarski kriminalci, pljačkaši, ubojice, razbojnici… Mislite da je tome tako?! Znači li to da je opći i organizirani kriminal u Hrvatskoj u padu ili da je iščeznuo?! Naravno da nije! Međutim, Dinko Cvitan ne stiže se baviti kriminalom i općom sigurnosti što mu je primarna i jedina zadaća, nego se isključivo bavi servisom bolesnih ideja Zorana Milanovića. Nažalost, možemo zaključiti kako redarstvene institucije i institucije progona nikada u povijesti Hrvatske države nisu bile toliko zatrovane služenjem politici. Institucije koje u jednoj državi jamče vladavinu prava ne bi uopće smjele biti u službi politici. One bi samo smjele štititi politiku od nezakonja.
Mišljenja građana u odnosu na Zdravka Mamića su podijeljena. Sredine gotovo da ni nema, ljudi ga ili vole ili mrze. Voljeli ga mi ili mrzili činjenica je da je u ovoj aferi, koju u nakaradno iskrivljenom svjetlu prikazuju Milanovićevi mediji 7 dnevno i Telegram, bio obični Trojanski konj i uistinu nevina žrtva. S posebnom pažnjom analizirat ćemo sljedeće očajničke postupke Milanovićevog kvarteta( Milanović, Ostojić, Cvitan, Bertina) i sa znatiželjom očekujemo šta će njihova kumrovečka filozofija novo proizvesti.
