Liburnija Regionalni liburnijski portal
Restoran Kamelija, koji se nalazi u tzv. maloj vili Keglevich na atraktivnoj lokaciji u samom centru Opatije – točnije na području opatijske Slatine – deložirana je!
Nakon više godina prvanih zavrzlama vila je vraćena pravim vlasnicima, točnije Nicolausu Peteru Draskovichu. Riječ je o znamenitoj obitelji (grofovima Draskovich) za koju su mnogi čuli iz knjiga povijesti, a Nicolaus je posljednji muški potomak obiteljske loze i nasljednik više nekretnina na području Opatije među kojima zgrada u kojoj se nalazi opatijska policijska stanica i upravo obližnja zgrada u kojoj se nalazi restoran Kamelija.
Neki mediji Nicolausa nazivaju grofom Draskovich, no kako su u Hrvatskoj i većem dijelu Europe plemićke titule neslužbene i pravno nepostojeće njegovo zakonski ispravno ime je bez plemićke titule.
Povijest oduzimanja imovine u Opatiji
Opatija je grad u kojemu su mnoge znamenite obitelji imale svoje nekretnine, među kojima i obitelj Draskovich. Nakon Drugog svjetskog rata imovina je vlasnicima oduzeta, a vlasnici su bili prisiljeni otići dok su oni manje sretni završili žicom zavezani u fojbama opatijskog zaleđa. Nakon što je uvedena demokracija i vraćeno privatno vlasništvo pravi vlasnici tražili su povrat svoje imovine te je tako i obitelj Draskovich tražila povrat svoje: a riječ je o zgradi u kojoj se nalazi opatijska policijska stanica i zgrada nedaleko nje, ona u kojoj se nalazi restoran Kamelija.
Deložacija je obavljena dok vlasnice restorana nije bilo, a ona tvrdi da ima pravo na prostor restorana dok joj obitelj Draskovich ne isplati što je ona uložila u njega
Žele povrat uloženih sredstva
Stvar se zapetljala nakon što su vlasnici restorna Kamelija odlučili ne otići, već tražiti da im isplati ono što su oni ulagali u restoran i sve dok se to ne učini tvrde da imaju pravo koristiti prostor restorana. Kako nije sasvim jasno treba li se uopće i od koga se takav povrat može tražiti – jer vlasnik nije upravljao svojom imovinom – vlasnici zgrade su naprosto deložirali restoran Kamelija.
Pravo privatnog vlasništva
U Hrvatskoj još ne postoji pravi osjećaj privatnog vlasništva i mnogima još nije sasvim jasno da ono što je privatno – je privatno. “Zamislite da u vašu kuću, koju ste vi izgradili, jednoga dana netko silom useli i na vama je jedino da odete iz zemlje ili gubite glavu. Tako se to radilo potkraj 40′ i početkom 50′. Sve se provodilo izuzetno agresivno i u maniri “obračuna s klasnim neprijateljima”. Najšokantniji primjeri su vile Münz koju su vlasnici bili prisiljeni predati novoj vlasti – kako bi ponižavanje bilo potpuno – za vagon naranči ili vile pored opatijskog Mrkata gdje su vlasnici samo tokom jedne noći nestali i skončali zavezani žicom u fojbi Opatijskog krasa a već sutradan su neki drugi ljudi bili u njihovom domu”, riječi su koje možemo pronaći u svjedočanstvima o tim vremenima.
Stoga se čini, koliko se god povodili emocijama i suosjećali s ljudskim sudbinama onih koji su živjeli i ulagali u nešto što se ispostavilo tuđe, ipak je činjenica da zgrada nije njihova. Kao što je činjenica da je zgrada desetljećima bila oduzeta pravim vlasnicima i drugi su uživali tu imovinu. Stoga, ako uopće možemo govoriti o povratu uloženog u restoran, možda bi to trebalo tražiti od onih koji su taj prostor dali na korištenje (?), što zasigurno nije obitelj Draskovich.
Također treba prihvatiti činjenicu da u uređenim zemljama nečija se imovina ne stavlja pod upitnik. Naprosto nije dopustivo da netko bude u tuđoj imovini suprotno želji vlasnika.
