“Povratak posljednjeg” potresna je priča 11-godišnjeg opatijskog dječaka koji je bio zadnji zatočenik koji je živ napustio najveći i najozloglašeniji nacistički logor za istrebljivanje, Auschwitz – Birkenau. Riječ je o Opatijcu Olegu Mandiću, čija je životna priča, kroz njegova sjećanja dokumentirana u ovom filmu.
U filmu se Mandić vraća na mjesto užasa, kako bi podijelio svoja potresna i krajnje smirena svjedočanstva i odveo u obilazak njegovih prostorija smrti. Mandićeva sjećanja u kojima spominje kako je u logoru bio najsretniji kad mu je mama za Božić glavicu češnjaka, kako ga je potresla smrt ukrajinskog prijatelja, kako je jedna majka morala nsoiti tri dana mrtvo dijete u njedrima, te kako je morao s mamom “slagati smrznuta mrtva tijela poput cjepanica”, urezana su u povijest filma i svijeta onom istom bolnom snagom.
Na kraju filma Mandić simbolično zatvara kapiju Aushwitza, kao što ju je zatvorio i kad je kao dječak posljednji put izašao s bakom i majkom iz tog istog logora. Jer iza njega više nitko živ u njemu nije ostao.