I što sada, Ustav RH garantira građanima neposrednu demokraciju i izražavanje putem referenduma. Nitko, ama baš nitko ne može to pravo oduzeti hrvatskom narodu.
Pokušaj oduzimanja toga prava je izravni udar na ustavni poredak države, i kao takav njegov nositelj trebao bi biti sankcioniran.
U svakoj državi u svijetu poznata je engleska riječ “mainstream” što općenito rečeno znači – mišljenje većine u politici, gospodarstvu, o društvenim odnosima, kulturi i sl. Hrvatska vlast na ovom referendumu (i ne samo na njemu) sada je potpuno bjelodano ide – protiv mainstreama, protiv rezoniranja ogromne većine naroda koja misli drugačije. Sad nedvojbeno proizlazi da vlast i njihova politika nisu sposobne prepoznati težnje velike većine žitelja ili državljana svoje vlastite države kojoj su na čelu. To je do daske porazna konstatacija i za politiku i za narod.
Oni su zalutali u hrvatski nacionalni korpus, bjelodano je da su preuzeli vlast u državi u kojoj im nije mjesto, koju ne doživljavaju kao svoju, vladaju nad narodom s kojim ne dijele isti svjetonazor, iste ciljeve, istu tradiciju, istu kulturu, istu radost i patnje, istu bol i tugu, istu nadu, istu težnju za bolju budućnost, ne dijele s njime njegovu prošlost, njegovu sadašnjost i njegovu budućnost. Ukratko rečeno, oni su u Hrvatskoj strano tijelo ili je Hrvatska za njih strana država. Postalo je posve bjelodano da je to tako. Oni su ovim referendumom razotkriveni, oni su moralno poraženi i tome su sami krivi. Takva vlast u svakoj drugoj državi iz toga bi izvukla pouku i postupila bi u skladu s tom poukom – povukla bi se.
U slučaju ove ekipe to nije za očekivati, jer u hrvatskom narodu u samostalnoj Hrvatskoj državi gotovo niti jedna vlast se previše nije bojala vlastitog naroda, nije im bilo važno mišljenje većine, već interes stranačke politike, pojedinačni i osobni interesi, ili interesi vanjskih patrona koji nevidljivo upravljaju s njima i vuku konce kao u kazalištu lutaka.
Koliko je zadnjih par tjedana izliveno gorčine od strane politike prema jednoj narodnoj inicijativi, i to s vrha same politike, podržani njihovim stranačkim medijima, da je cijeli svijet ostao začuđen što se to u Hrvatskoj događa.
Kad bi se netko potrudio da izanalizira njihove riječi koje su neodgovorno javno izgovorili. U tom malom rječniku za one koji su predlagali referendum našlo bi se mnogo sljedećih riječi kao; to su fašisti, nazadnjaci, klerofašisti, konzervativci, ljudi s ruralnim mentalitetom, primitivci, teroristi, zaglupljeni, više im nećemo dozvoliti nikakav referendum, i sl. Same bljuvotine nad bljuvotinama izgovorene i u Saboru, u Vladi, u Uredu Predsjednika RH, na svim državnim poslušničkim medijima i sl.
Narod je na Referendumu u vrlo visokom postotku kazao svoje. Nakon ovog referenduma sve ono što su ružno govorili Građanskoj akciji – U ime obitelji, govorili su ogromnoj većini hrvatskih državljana. I dosad su se često obrukali svojim neodmjerenim izjavama, ali ovaj put to je prešlo svaku mjeru pristojnosti i političke kulture.
I što sada, Ustav RH garantira građanima neposrednu demokraciju i izražavanje putem referenduma. Nitko, ama baš nitko ne može to pravo oduzeti hrvatskom narodu. Pokušaj oduzimanja toga prava je izravni udar na ustavni poredak države, i kao takav njegov nositelj trebao bi biti sankcioniran. Neka se nauče na primjeru jedne Švicarske koja svake godine ima po nekoliko referenduma, a prvi sljedeći na redu je referendum identičan ovom u Hrvatskoj koji će se održati po potpuno istom pitanju. Hoće li sve one riječi koje su izgovorili protiv predlagača referenduma iz svog vlastitog naroda vrijediti i za Švicarsku?! Naravno da neće jer su oni jedna uljuđena zemlja, a mi smo svi primitivni Balkanci, fašisti i ne znam kakvim nas još nazivom nisu nakitili u svome rječniku.
I:HRsvijet