Liburnija Regionalni liburnijski portal
“Pomozimo djevojčici Eni”- humanitarna akcija koju je Nikita Dajčer, djevojka koju smo gledali na malim ekranima, pokrenula kako bi se prikupila sredstva i uljepšalo djetinjstvo djevojčici Eni i njezinoj majci koje žive u Lovranu. Nikita je poznata po mnogobrojnim pomaganjima drugima pa je tako nakon petrinjskog potresa organizirala prikupljanje pomoći i udomljavanje napuštenih životinja koje su uslijed potresa ostale bez domova. U nastavku pročitajte Nikitinu objavu na Fb-u.
Ova djevojčica ima priču koja mora biti ispričana. Možete li zamisliti sreću djevojčice od 13 godina koja je prvi put u McDonaldsu jer ju nije imao tko odvesti ? Djevojčicu koja je to gledala samo preko interneta i slušala o nuggetsima i kiselo slatkom umaku od svojih vršnjaka u razredu? Ovo je Eni, 13-godišnja djevojčica koja jedino u životu ima samohranu mamu koja je već mjesecima na bolovanju.
Žive u vrlo trošnoj kući, Eni se zna našaliti i reći “to nije kuća- to je više štala ali moja mama ju voli jer se rodila u njoj”.
Ta mala kućica smještena je u Lovranu. Eni nema svoju sobu jer je kućica jako mala ali kaže da čim bude mogla ići raditi da će štedjeti novac da može iznajmiti stan u blizini svoje mame da bude blizu njoj ali da ima ipak malo svoje privatnosti kao druga djeca. Eni svoje slobodno vrijeme koristi na pomoć oko kuće, slaže drva, kosi travu, pere suđe i ono njoj najdraže – spašava životinjice. Pomognem joj, učim ju, othranimo skupa te malce i onda ih udomljuje.Želi jedan dan biti veterinar. Međutim ima još do toga, ono što također Eni želi je samo živjeti koliko toliko normalno kao svoji vršnjaci.
Jučer sam ju odvela u McDonalds, prvi put je bila tamo. Uzbuđeno je čekala naš redni broj na ekranu hrane koju smo naručili i kada smo sjeli zahvalila se što sam ju odvela. Bilo je već 22h i pitala sam ju da li je umorna. Rekla je “Nisam jer mi je jako zabavno” .
Djetetu koje je u svojih 13 godina samo jednom bilo u lokalnoj pizzeriji, koja odlazi u školu i doma “Mekić” je bio itekako zabavan.
Ali bila je neizmjerno zahvalna na tome, istinski zahvalna. Pitala sam ju ima li neke želje imati nešto ili ići negdje kao svoji vršnjaci i krenula mi je pričati priču. “Znaš, svi u školi imaju Nike tenisice,i htjela bi one Nike force jako mi se sviđaju,ali ne želim ih zato sto su to Nikeice, nije me previše briga što mi se neki rugaju što nemam Nike nego zato jer ponekad odemo u Pepco i sve se raspadne jako brzo. Onda me mama odvela u Deichman i kupila mi je kopiju Forsica i džon se odlijepio za 3 tjedna ali nema veze, opet sam obukla stare, dobre su. Nekad me bude stid ali navikla sam” – rekla je Eni.
“Morat ću štedjeti par godina da si kupim forsice” ( puklo mi srce na to ).
Okrenula sam temu, pitala sam ju da li bi voljela negdje ići, rekla je da bi voljela posjetiti otok Krk jer da tamo često idu na kupanje njeni vršnjaci sa roditeljima ali da ona nema financija za to ali da bi jednog dana voljela sa mamom ići tamo. I sve to je rekla bez jedne suze u oku
Priča ima još puno detalja, puno težih ali ne za javnost, sliku kuće mogu poslati u inbox jer ne bi htjela da djeca to dodatno iskoriste možda u školi protiv nje ako ide javno.
Ovim putem pozvala bi svih koji mogu i žele sudjelovati da joj koliko toliko uljepšamo život da mi se jave pa da organiziramo koliko možemo.
Moja ideja je bila organizirati neke radove u kući da se to koliko toliko dovede u živuće stanje.
Nike Air force broj 40-41
Vikend na Krku za nju i mamu
Nekakav polovni mobitel koji se može puniti i ići na internet
Robica za dijete od 13 do 14 godina
Skupiti koju kunu da se njoj može otvoriti neka štednja jer osim mame nema nikoga i kako je rekla “ako se mojoj mami ikada išta dogodi ja moram u dom”
HR8423400093234547428 Pbz
HR8524020063208462842 Erste
Nikita Dajčer
opis plaćanja “Za Eni”
Za bilo kakve druge donacije i organizaciju kontaktirajte me na broj 092/1808-343
Kap po kap čini slap
Izvor: status na Facebooku napisala Nikita Dajčer
