– Domoljubnoj koaliciji 64 mandata plus tri iz dijaspore, ‘Hrvatska raste’ osvaja 58 mandata, Most bi trebao dobiti osam mandata, Živi zid, IDS i HDSSB po tri, a Milan Bandić jedan.
– Kako su autori došli do rezultata: Nakon što je model odabrao 1000 različitih scenarija kako će se raspodjeliti glasovi po izbornim jedinicama, možemo izračunati koliko često se pojavljuje koji scenarij i tako odrediti vjerojatnosti. Ako se neki scenarij pojavljuje češće, onda mu je i vjerojatnost veća i obrnuto. Na primjer, možemo se zapitati kolika je vjerojatnost pojedinog broja mandata za neku stranku. Rezultat je prikazan u tablici po izbornim jedinicama (KLIKNITE OVDJE) i u ovom slučaju suma vjerojatnosti za pojedinu stranku u nekoj izbornoj jedinici je 100%. Prikazani su samo mandati kojima model daje vjerojatnost iznad 0.1%. Isto to pitanje si možemo postaviti i za broj mandata u Saboru, što je prikazano u tablici s ukupnim brojem mandata (KLIKNITE OVDJE). Za razliku od prikazivanja rezultata s brojem mandata i pripadnom pogreškom, ovakav način prikazivanja s vjerojatnostima je lakši za shvatiti i jednostavniji za kasniju usporedbu predikcija modela s rezultatima izbora.
U posljednjih desetak godina u zapadnim je zemljama došlo do razvitka novih metoda kojima se izborna predviđanja rade pomoću matematičkih modela koji koriste kombinaciju anketa, rezultata prošlih izbora te socio-ekonomskih podataka određene izborne jedinice.
U sklopu projekta Prava pitanja Jutarnjeg lista, prvi put u Hrvatskoj predstavljamo jednu takvu metodu predviđanja nadolazećih parlamentarnih izbora, koristeći rezultate prethodnih predsjedničkih, parlamentarnih i EU izbora, razne socio-ekonomske podatke o stanovništvu po općinama, naseljima i biračkim mjestima te, na kraju, prosjek svih relevantnih recentnih anketa kao korektiv modela. Razlog zašto je takav matematički model moguće kreirati krije se u čvrstim i sporo promjenjivim političkim stavovima većine birača u Hrvatskoj. Ti su stavovi u jakoj korelaciji s nizom socio-ekonomskih parametara koji opisuju biračko tijelo koje smo prikazivali tijekom posljednjih mjesec dana u našim redovnim tjednim analizama i razbijanjima ustajalih izbornih mitova.
Treća opcija
U dosadašnjim analizama pokazali smo kako su interakcija iskustva rata, razvijenosti općina i gradova (nezaposlenost i prosječni dohoci) te razine obrazovanja u pojedinom naselju važne odrednice biračkih preferencija u Hrvatskoj. Također smo razbili mitove o izlaznosti i urbano-ruralnom rascjepu kao odrednicama glasova za bilo koju političku opciju, zaključili kako treće opcije uspijevaju uvijek otprilike na istim područjima te smo izračunali u kojim izbornim jedinicama glasovi vrijede više, a u kojima vrijede manje. Konačno, uveli smo pojmove oscilirajućih (swing) izbornih jedinica i izbornih jedinica bojnih polja u Hrvatskoj.
Ono što smo istaknuli upravo u tekstu o swing izbornim jedinicama i bojnim poljima pokazat će se kao ključno u izbornim rezultatima 8. studenoga. Po našoj predikciji ovo će biti izbori bez izravnog pobjednika, a vlast će se moći formirati tek u postizbornim koalicijama. Dvije izborne jedinice bojna polja, IV. slavonska i X. dalmatinska, utjecat će na relativnog pobjednika, koaliciju koja će osvojiti najviše mandata, ali nedovoljno za sastavljanje Vlade. Naša je predikcija da će to biti HDZ-ova Domoljubna koalicija. Konkretno u IV. i X. jedinici, bojnim poljima, koalicija HDZ-a ostvarit će prednost od po dva mandata u odnosu na koaliciju SDP-a, uz vjerojatnost od 82 posto za X. i 78 posto za IV. izbornu jedinicu. I jedna i druga koalicija pobjeđuju u svojim uporištima, SDP-ova u I., III. i VIII. dobiva ukupno devet mandata prednosti, no tih devet mandata je anulirano pobjedama HDZ-ove koalicije u V. i IX. jedinici koja tamo ostvaruje jednaku prednost. Vjerojatnosti za te scenarije po izbornim jedinicama se kreću između 60 i 70 posto. U tri zagrebačke swing jedinice (II., VI., VII.) bit će vrlo bliska borba te se predviđa da će koalicija HDZ-a ostvariti laganu prednost od jednog mandata u VII. i II., uz izjednačenu VI. jedinicu, uz ukupnu vjerojatnost od također 60 do 70 posto.
Važno je naglasiti da na razini cijele zemlje postoje odstupanja s obzirom na manju i veću vjerojatnost ostvarivanja određenog izbornog rezultata. Tako za HDZ ukupan broj mandata može na razini Hrvatske varirati od 58 do 68, dok za SDP može varirati od 54 do 62.
Dijaspora za HDZ
Treće opcije također imaju značajne varijacije gdje broj mandata koji varira nije velik u apsolutnom smislu (otprilike dva mandata gore ili dolje), ali jest u relativnom. Varijacije jednih ovisne su o drugima: u nekim jedinicama treće opcije oduzimaju ili HDZ-u (Most u IX.) ili SDP-u (Most u VIII.), a u nekima oduzimaju jedni drugima (primjerice, Živi zid Uspješnoj Hrvatskoj u III.). Uz ovako predviđenu raspodjelu snaga teško je predvidjeti tko će moći sastaviti novu Vladu i hoće li ona biti većinska ili manjinska. Treba računati da će HDZ-ova koalicija od 64 zastupnika biti pojačana s još tri iz dijaspore, što čini ukupno 67 mandata za Domoljubnu koaliciju, čime joj nedostaje devet zastupnika za formiranje Vlade. S druge strane, SDP-ova koalicija će imati nešto teži zadatak. Ako njima pripišemo aktualnog partnera iz vladajuće koalicije IDS, plus najmanje četiri manjinska mandata, dolazimo do 65 mandata i 11 zastupnika koje moraju tražiti među trećom opcijom i ostalim zastupnicima manjina za sastavljanje Vlade.
Budući da treću opciju, ne računajući dvije regionalne stranke IDS i HDSSB, čine nove stranke/koalicije koje dosad nisu sudjelovale na parlamentarnim izborima, predikcija njihova rezultata bila je bitno otežana, pogotovo što su po svim anketama one na granici izbornog praga za osvajanje mandata u gotovo svim izbornim jedinicama. Na čiju će stranu otići prevaga, ovisi o malom broju birača, tako da je moguće da mandat osvoje i ORaH i Uspješna Hrvatska, odnosno da i Most i Živi zid dobiju pokoji mandat više, odnosno oduzmu mandat jedni drugima. Veliki problem će se otvoriti kod postizbornog koaliranja sa strankama/koalicijama treće opcije, zbog različitih interesa i programskih ciljeva. Koja je od dvije vodeće koalicije spremna na koaliranje s HDSSB-om? Kako će se uklopiti stavovi Mosta i Živog zida o političkoj kontroli središnje banke u svrhu provedbe labavije monetarne politike (kroz monetizaciju duga i povećanu emisiju novca) i koliko će se deficiti povećavati kao posljedica nekih nerealnih predizbornih obećanja, pogotovo u trenutku kad Europska komisija ograničava fiskalne i monetarne nesuvislosti? Zapravo je mali prostor za programske ustupke trećoj opciji, a pitanje je koliko će koalicije treće opcije prihvaćati ponude jer bi time iznevjerile svoja izborna obećanja i izgubile vjerodostojnost.
Negativan scenarij
U ekonomskom smislu Hrvatsku u svim slučajevima čeka negativan scenarij. Tko god sastavljao iduću Vladu, to neće moći učiniti bez zadovoljavanja barem nekoliko manjinskih i parcijalnih interesa. Uz to, nemojmo zaboraviti da i HDZ i SDP već ulaze u izbornu utrku s velikim koalicijama od osam, odnosno šest stranaka. Ono što je očekivano jest da će opet doći do tradicionalne “podjele plijena” u Hrvatskoj – ministarstva, nadzorni odbori javnih poduzeća i njihovi šefovi uprava, državne agencije, kulturne ustanove i brojne druge institucije bit će sredstva za trgovinu kao što su bili i dosad. Koliko god se nastojalo predstaviti ove izbore kao sudbonosne za Hrvatsku, oni to ipak neće biti. Opet će se radi vlasti trgovati funkcijama. Ovakav ishod imat će negativne učinke na hrvatske javne financije. Dug u zemljama s vladajućim koalicijama s puno stranaka uvijek raste, dok su deficiti u prosjeku puno veći nego kada su na vlasti samo jedna ili par stranaka.
Stoga tko god formira vladu s cijelim nizom parcijalnih interesa koje mora zadovoljiti, vrlo vjerojatno neće uspjeti smanjiti deficit na tri posto koliko smo obvezni učiniti prema proceduri prekomjernog deficita, niti će uspjeti obuzdati nastavak rasta javnog duga. Posljedica je daljnji niski kreditni rejting, zadržavanje visokih kamatnih stopa domaćim poduzećima i građanima te opća neizvjesnost u ekonomiji zbog koje neće biti moguće potaknuti investicije. Hrvatsku stoga i dalje čeka ekonomska stagnacija prouzročena političkim motivima osvajanja vlasti.