Izložba Prostor-Rekonstrukcija

U subotu, 7. studenog  u Galeriji SKC (Omladinski kulturni centar Palach- Kružna 8, Rijeka) s početkom u 20:00 sati otvorena je samostalna izložba Krunoslava Dundovića pod nazivom Prostor- Rekonstrukcija.

Krunoslav Dundović završio je Likovnu akademiju u Osijeku. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama.
Dobitnik je nagrade 1.studenskog biennala 2015. godine te Dekanove nagrade Akademije u Osijeku 2013. godine.
Program Zvučni Zid predstavlja diplomante i tek diplomirane umjetnike i umjetnice s područja vizualnih, novomedijskih i performativnih praksi. Kroz javni poziv odabrane su autorske pozicije koje medijski jasno i teorijski argumentirano reflektiraju postupak , tehniku i izvedbu rada. Odabrani prijedlozi kvalitativno i konceptualno odskaču kao aktualni i eksperimentalni kako u izrazu – mediju, tako i politici koju afirmiraju (ili pak osporavaju).
Izložba ostaje otvorena do 13.11., a može se razgledati radnim danom i subotom od 15-20 sati.

O samoj izložbi Eva Simičić je rekla: “Prihvatimo li kako se intimnost kao (moguće) obilježje portreta, forme koja u prvi plan dovodi osobu, sastoji u činu približavanja, činjenja bližim i bliskim u prostoru, navedeni smo razmotriti odnos prostora i „dodatne vrijednosti“ do koje dolazi u manipulaciji njime. Prostor-rekonstrukcija Krunoslava Dundovića, uz intimno koje pripada sadržaju, ljudskim licima koja tvore i zauzimaju prostor, razotkriva intimno medija kojima se uspostavlja portret. Naime ukazuje na to kako se intimno medija sastoji u njegovom iskazivanju vlastite materijalnosti, odnosno u tome da se učini razvidnim kako u pokazivanju postoji i ono čime se pokazuje te kako medij nije tek opna kroz koju se promatra već i „meso“ svakog pokazivanja. Korištenjem mikro i makro odnosa, Krunoslav Dundović kroz dvije grupe radova, foto-kolaže i video-radove, isprepliće i suprotstavlja dva spomenuta vida intimnosti i objelodanjuje medij fotografije i videa lomljenjem njihova prostornog i vremenskog kontinuiteta. Rezultat kolažiranja u obje se grupe radova pretvara u konceptualni teren za promišljanje sprege subjekta i objekta, dakle pokušaja da i subjekt i objekt, istovremeno djeluju iz pozicije Drugoga: novonastali kontekst ljudska lica tretira kao medij, dok se fotografija i video pretvaraju u djelatno koje ne skriva svoju prisutnost. Umjesto zaključka, portreti Prostora-rekonstrukcije navode na pitanje kome pripada portret i što/tko je u prvom planu?”