Radi pojedinih lijekova građanima Hrvatske višestruko se isplati, bez obzira na putne troškove, potegnuti do Italije, Slovenije, BiH, Srbije ili Mađarske. Recimo, lijek Betaserc koji pomaže kod vrtoglavica, u Hrvatskoj košta 190 kuna, a u Sloveniji ni trećinu toliko, oko 58 kuna. Zatim Donepezil, koji se koristi kod demencije i srčanog udara, u Hrvatskoj stoji 367, a u Sloveniji oko 140 kuna. Zylt, lijek protiv zgrušnjavanja krvi koji se daje i nakon infarkta, u hrvatskim je ljekarnama sve donedavno bio 200 kuna, sada je 102 kune, a u Sloveniji ga već duže vrijeme prodaju za 11 eura.
Što utječe na tako velike razlike? Što u Hrvatskoj najviše opterećuje cijenu lijekova – država posredstvom visokog PDV-a, više proizvođačke cijene ili marže veledrogerija i/ili ljekarni, ili svi zajedno? Svi oni, naravno, imaju različita tumačenja, ali prvo treba poći od činjenice da se u Hrvatskoj cijene različito formiraju za lijekove u slobodnoj prodaji od onih s lista lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
država priznaje povlaštenu stopu PDV-a od pet posto, dok je sve ostale lijekove prepustila jedinstvenom 25-postotnom PDV-u. U susjednim je, pak, zemljama svaki lijek – lijek, i podliježe povlaštenoj stopi PDV-a, bez obzira plaćaju li ga građani direktno iz svog džepa ili preko plaće. Vijesti o uštedama dobre su za javnozdravstveni budžet i sve njegove korisnike, ali, razumljivo, ne i za farmaceutsku industriju.