Kontrolira li Srbija Hrvatsku tako da joj ucjenjuje predsjednika?

Jedan od vodeći političkih portala u Americi (The Daily Caller) objavio je članak pod nazivom Kontrolira li Srbija Hrvatsku tako da joj ucjenjuje predsjednika?. Glavna teza članka je da Srbija koristi arhive bivših jugoslavenskih tajnih službi kojima ucjenjuju vrh vlasti u Hrvatskoj. U ovoj analizi detaljno je opisano kako i zašto najveći mediji u Hrvatskoj (HRT, RTL, Nova, Večernji i Jutarnji list) o tome ne pišu i ne govore, te se prave da taj problem ne postoji.

Otac sadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića, gospodin Ante Josipovića, bio je vrlo utjecajan član užeg vodstva komunističke partije za vrijeme Titove Jugoslavije. Postoje dokazi da je počinio vrlo ozbiljna kaznena djela, što se prvenstveno odnosi na njegovu dužnost predsjednika “Ideološke komisije” Komunističke partije Jugoslavije. To je tijelo bilo odgovorno za izvršenje više od 100 ubojstava hrvatskih disidenata i novinara izvan bivše Jugoslavije, uglavnom u Njemačkoj. Procesuiranje tih zločina gotovo sigurno starijeg Josipovića može odvesti u zatvor i to u nekoliko zemalja EU. Pojedinci u Srbiji imaju pristup starim jugoslavenskim arhivima te imaju dokaze o starijem Josipovića, čime ne samo da ucjenjuju predsjednika Josipovića, već i mnoge druge upletene hrvatske dužnosnike. Krajnji rezultat jest taj da Srbija danas ima veliki utjecaj na vlasti u Hrvatskoj.

Zašto je to važno?

Ruski predsjednik Putin i njegov tim povlačili su paralele sa srpskim ekspanzionističkim tendencijama na Balkanu te su na osnovu njih stvarali planove za Ukrajinu. Nakon srpskog vojnog debakla u Hrvatskoj, oni su shvatili da je bolje u drugoj zemlji imati predsjednika kojim se lako manipulira pa čak i ucjenjuje, jer je to dokazano bolji prečac u postizanju političkih ciljeva.

Predsjednički izbori u Hrvatskoj održani su 28. prosinca 2014. Izborna kampanja je dovela do raznih pitanja koja se odnose na katastrofalno stanje u hrvatskom gospodarstvu, korupcije u sudbenoj vlasti i nedostatka slobode tiska i medija. Sve ove teme su izravno kontrolirane ili su u sjeni osobnih interesa hrvatske vladajuće elite, počevši s predsjednikom Josipovićem koji štiti svoga oca od kaznenog progona.

Hrvatski paradoks

Republika Hrvatska je članica EU i NATO-u. No, utjecaj Srbije na hrvatske institucije nikada nije bio veći. Vlada Josipović- Milanović ima deset ministara srpskog podrijetla (od ukupno 21 članova vlade), koji su skloni starom srpsko dominirajućim-jugoslavenskom usmjerenju (sada to nazivaju regionalnom politikom), a ne hrvatskim interesima.

Hrvati su skupo platili svoju neovisnost od srpske dominacije u Jugoslaviji s desetaka tisuća mladih života tijekom 1990-ih. Predsjednik Hrvatske javno promovira komunističku crvenu zvijezdu kao simbol ponosa, iako je to bio isti simbol koji je na svojim uniformama nosila vojske koja je prije 20 godina uništavala hrvatske gradove poput Dubrovnika i Vukovara tijekom Domovinskog rata.

Štoviše, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika RH je sin bivšeg šefa jugoslavenske tajne policije, kojemu se trenutno sudi za ubojstvo nekoliko hrvatskih iseljenika u Münchenu, u Njemačkoj, za vrijeme jugoslavenske epohe.

Sve ove činjenice upućuju na paradoks: Hrvatsku – najmlađu članica Europske unije, koja je svoju neovisnost postigla u krvavom ratu, danas vode neo-komunisti koji aktivno rade na tome da Hrvatsku utope u neki novi srpsko-ruski-dominirajući savez balkanskih zemalja.

Stanovnici Hrvatske koji su se tako teško iz borili za svoju nezavisnost gledaju u nevjerici prema svojim postignućima i snovima na sve medijske manipulacije kao i na progone žrtve, a ne agresora.

Hrvati nikada nisu srušili svoj Berlinski zid, oni su ga samo obojili

Kada se Hrvatska odvojila od Jugoslavije 1991. godine, sve je bilo pod kontrolom jugoslavenske tajne policije (KOS, UDBA), od političara na vrhu do posljednjeg radnika u tvornici. Deseci tisuća ljudi bili su plaćeni špijunirati suradnike i susjede, pratiti njihove navike i kretanje te prijaviti svaku „sumnjivu djelatnost“. Prema potrebi, svatko bi mogao biti proglašen krivim za “djelatnost protiv naroda”, a potom biti osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu ili čak biti i pogubljen.

Godine 1990., Hrvati, zajedno sa Slovencima, okreću se prema zapadu i raskidaju svoje veze sa SFRJ, kojom su dominirali Srbi. Srpska manjina u Hrvatskoj pokušala je, uz pomoć Jugoslavenske armije (JNA), zaustaviti odvajanje Hrvatske od Jugoslavije. Nakon nekoliko godina krvave oružane borbe, Hrvati su uspjeli vojno poraziti JNA i srpske pobunjeničke snage. Nova hrvatska država nastala je tijekom Domovinskog rata, ali bivša jugoslavenska komunistička tajna policija nije bila raspuštena, jer novo hrvatsko vodstvo nije moglo riskirati „unutarnji rat“ s ostacima totalitarnog režima. Nakon postizanja stoljetnog sna stvaranja vlastite države, izvorni val hrvatskog nacionalizama se ispuhao pa su već 2000. godine „reformirani“ komunisti ponovno došli na vlast u Hrvatskoj. Bivša „Komunistička partija“ mijenja ime u „Socijaldemokratsku partiju“, no sve je ostalo ostao isto. Zadržali su svoje bliske odnose sa srpskom manjinom u Hrvatskoj i Srbima u bivšoj Jugoslaviji, a isti komunisti ostali su i u vodstvu te stranke.

Zanimljivo je kako se nitko u Hrvatskoj danas ne pita sljedeće:  Tko su ti špijuni (tajni agenti), komunistički tužitelji, suci i novinari koji su u medijima bili i sudac i porota, čak i prije nego bi slučajevi stigli pred sudove? Gdje su oni sada? Titova diktatura širila je strah i trepet i imala je svoje krvnike, koji su odgovorni za stotine tisuća žrtava. Gdje su oni danas?

Ekonomski krah slijedili politički

Zvuči nevjerojatno, ali Hrvatska je na ekonomsku krizu odgovorila drastičnim povećanjem poreza, koji je uništio ionako oslabljeno gospodarstvo. Hrvatska primjenjuje stare ekonomske modele, već davno zaboravljeni i od drugih bivših komunističkih zemalja. Umjesto reformi gospodarstva i rezanja troškova vlade, Hrvatska se i dalje zadužuje i rasprodaje svoje nacionalno blago, uz povećanje poreza. Tako je danas Hrvatska članica EU s najvećim PDV-om (porezom na dodanu vrijednost) od 25 posto te s najvećom stopom nezaposlenosti, osobito među mladim profesionalcima koji traže svoju budućnost negdje drugdje. Zemlju od 4,5 milijuna stanovnika, samo je tijekom 2013. i 2014. napustilo 2300 medicinskog osoblja. Ljudi odlaze u potrazi za poslom u druge zemlje EU-a, SAD i Kanadu.

S druge strane, nitko u vladi ne želi dati odgovore zašto niti jedna hrvatska agencija niti bilo koje tijelo državne uprave u 2014. godini nije iskoristilo sredstva EU, unatoč činjenici da je u proračunu EU za Hrvatsku bilo namijenjeno 1,5 milijardi eura!?

Rimljani su vladali pružajući kruha i igara; hrvatski vladari nude samo igre

Populizam je ključna poluga u neo-komunističke vladavine svuda u svijetu. Nisu to samo primjeri u Istočnoj Europi već i u zemljama Srednje i Južne Amerike. U Hrvatskoj izvršna grana vlasti ima kontrolu nad sudbenom vlasti (posebice nad tužiteljstvom) i izravno kontrolira medije.

Mnogi državni tužitelji pripadnici su bivše jugoslavenske komunističke tajne policije ili njihovi bliski rođaci, a mnogi sadašnji suci su isti oni koji su se vodili komunistička suđenja. Hrvatskom medijskom scenom dominiraju istih ljudi koji su slavili bivšeg diktatora Tita. Trenutni šef nacionalne televizije, „HRT“ je Goran Radman, posljednji predsjednik Titove komunističke organizacije mladih. Ovaj dobro uigran tim svakih tjedan dana nekoga šalje u zatvor zbog “korupcije”, kako bi se skrenula pozornost ljudi od pravih problema. Velika većina slučajeva odnosi se, dakako, na čelnike političke oporbe.

U medijima  se neprestano pojavljuju “tajni” iskazi svjedoka, pokazujući kako je zemlja opljačkana, a sve kako bi se pozornost javnosti što dalje odmakla od stvarnih problema, skrivajući činjenicu da zemlju najviše iscrpljuje sama vlada.

Ogromni porezi, bez investicija, bez poticaja za privatne investicijske projekte i zaustavljanje sredstva namijenjena od strane EU – sve su to obilježja Josipovićevog režima.

Intenzivan pritisak radi se od strane medija i vlasti na rijetke preostale sudove i suce koji se ponekad suprotstave vladinim neo-komunističkim političarima. Pojedini hrvatski suci otvoreno priznaju: “Bolje da u medijima završi onaj koga osudim, nego ja zato što ga nisam osudio”.

Općenito su ljudi u Hrvatskoj preplašeni od medija. Iako su oni u privatnom vlasništvu, usko su povezani sa strukturama prethodnog jugoslavenskog komunističkog režima. Čak novinarsko društvo, premda formalno djeluje kao strukovna organizacija, politički je aktivno i nagnuto prema neo-komunistima. O tome dovoljno govori činjenica da sjedište novinarskog društva služi i kao sjedište kampanje za aktualnog predsjednika.

Prema posljednjim anketama 76 posto Hrvata smatra da zemlja ide u pogrešnom smjeru. Međutim, sadašnji predsjednik vodi svoju kampanju pod sloganom: “Ovo je pravi put”. On je pravi majstor populizma, inače profesor prava s počasnim doktoratom Sveučilišta iz Kalingrada, Rusija, a tema njegova doktorata je “Uhićenje i pritvor”. Njegovi sljedbenici su uglavnom Srbi i svi drugi kojima je teško pao raspad Jugoslavije.

Predsjednikov reizbor

Hrvatska se trenutno nalazi u procesu izbora predsjednika. Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba (glavni grad Hrvatske) bio je Josipovićev glavni protivnik na posljednjim izborima. On je neposredno prije početka ove izborne kampanje uhićen zbog “korupcije”. Gotovo 75 posto hrvatskih građana smatra kako je uhićenje Milana Bandića politički motivirano.

Hrvatska ima izbornu komisiju i jasna pravila o prihvatljivosti kandidata i zakonitosti financiranja kampanje. Pravila vrijede za sve, osim za predsjednika Josipovića, koji koristi svoj ured, osoblje i proračun za financiranje svoje re-izborne kampanje.

Hrvatska radiotelevizija je najveći medij u Hrvatskoj koji se nalazi se u državnom vlasništvu. Pripremili su veliko sučeljavanje predsjedničkih kandidata. Moderator je bila manje značajna voditeljica TV kviza, koja je osobna prijateljica predsjednika. Tu su bila i četiri „samostalno odabrana“ novinara koji su postavljali pitanja. Teško je vjerovati, ali svih pet od tih „nezavisnih“ novinara su Srbi i kao takvi su svakako naklonjeniji predsjedniku Josipoviću.

Zašto Srbi u Hrvatskoj danas imaju više utjecaja nego ikad prije?

Najbolji odgovor na ovo pitanje je priča o ocu aktualnog Predsjednika Republike Ive Josipovića – Anti Josipoviću. On je bio je član najužeg rukovodstva nekadašnje Komunističke partije, koje je davalo formalan pristanak za likvidacije protivnika Titove diktature ne samo unutar granica nekadašnje Jugoslavije već i po čitavom svijetu! Zbog više od 30 ubojstava hrvatskih emigranata koje su počinili Titovi tajni agenati na tlu Njemačke, danas se u Njemačkoj sudi dvojci vođa jugoslavenske tajne službe.

Ulaskom u EU Hrvatska se obvezala izručiti svoje državljane sudovima zemalja članica EU. Kada je Njemačka uputila Hrvatskoj zahtjev za izručenje osoba koje su organizirale ubojstva po Njemačkoj, Hrvatska je na sve moguće načine pokušala opstruirati taj proces. Nije ni čudo, jer je sin jednog od optuženih aktualni savjetnik za nacionalnu sigurnost Predsjednika Republike Hrvatske Aleksandar (Saša) Perković.

Arhivska građa koja bi dokazala upletenost Ante Josipovića odjednom je nestala u Hrvatskoj (najvjerojatnije je uništena). Međutim ista građa, nalazila se i u Beogradu, glavnom gradu nekadašnje Jugoslavije i ona može pružiti sve podatke o ocu predsjednika Josipovića. Pojedinci koji imaju pristup beogradskim arhivama drže u šaci hrvatskog predsjednika i vladajuću elitu u Hrvatskoj, što predstavlja vrlo ozbiljan nacionalni sigurnosni problem.

Zaključno

Nakon pada Berlinskog zida, zapadna demokracija proširila se na Istočnu Europu, ali nitko nije očekivao kako bi bivše komunističke strukture mogle “oteti demokraciju” i postati nova prijetnja stabilnosti. Lukavim medijskim manipulacijama i preuzimanjem sudske grane vlasti, bivši komunisti u Hrvatskoj i njihova djeca danas imaju veći utjecaj nego ikad prije, jer su uspjeli skupiti i ogroman kapital. Njihov povratak na vlast bio je miran i vrlo neprimjetan.

Hrvatski primjer pokazuje, kako je proširenje Europske unije na bivše komunističke zemlje zasnovano na pogrešnim pretpostavkama. Hrvatska treba radikalnu promjenu. Članovi bivše tajne policije i sličnih tijela trebaju proći kroz proces koji se naziva lustracija i biti uklonjeni iz vladajućih struktura u Hrvatskoj. Njihovu mrežu treba demontirati. Hrvatskoj treba novo neopterećeno vodstvo koje će graditi novu budućnost za Hrvatsku i kojemu će interesi Hrvata biti u srcu.