Liburnija Regionalni liburnijski portal
Krivotvorene novčanice od 500 kuna trebale su preplaviti Hrvatsku. Istražitelji ništa nisu željeli prepustiti slučaju pa su u potragu za tiskarom koja izbacuje lažne kune, “ubacili” i prikrivenog istražitelja.
Otkriveno je deset osoba koje su sudjelovale u proizvodnji i distribuciji. No, spoznaja o akterima priče dotukla je Gorana Burušića, čelnog čovjeka zagrebačke policije, čiji je sin Saša (28) uhićen kao “najslabija karika u lancu”.
Kroz Sašine ruke prošlo je najmanje 150.000 lažnih kuna, a u startu je sa čak 400.000 lažnih kuna baratala M. K., Sašina prijateljica iz Zaprešića koja je krivotvorine iz Slovenije, prema saznanjima, navodno unijela u Hrvatsku.
No, za prvog čovjeka zagrebačke policije Gorana Burušića takav krimen vlastita sina nema opravdanja. Sin mu je opet pokazao da ga se ne boji, ni kao oca ni kao šefa svih zagrebačkih policajaca. Saša Burušić se iz prijašnjih nevolja izvukao uz dvije uvjetne osude, a jedno suđenje još traje. No, uvjetne kazne mogle bi se opozvati jer jedna doseže petogodišnji rok kušnje zbog čega mu prijeti višegodišnji zatvor.
Sve do 2013. Saša Burušić je za svoje Zaprešićane bio povučeni i elokventan mladić umiljatog lica koji se bavio popravcima računala i koji, kao sin dvoje policajaca, nema tamnu stranu. Zahvaljujući radu u banci preko student-servisa, iako ne na transakcijama nego u informatičkom odjelu, Saša se “ufurao” u čari bankarstva i kreditnih opcija. Rodila se ideja o brzoj zaradi. Na što je trošio prljavo zarađeni novac, nikad nije otkriveno. Nije živio raskalašeno niti je kupovao skupe stvari.
Da ironija bude veća, često se znao i sam zgražati kad “neki kriminalac nešto učini i dospije u medije”. Burušićeve su žrtve redom tvrdile da im je prijetio “ocem na visokom položaju”, ali i dizanjem auta u zrak ako ne budu vraćali novac.
Prema posljednjoj, četvrtoj, prijavi, čini se da je i sam Burušić bio žrtva vlastitih dugovanja. Mislio je i da ima najbolje zaleđe na svijetu, no bio je u zabludi. Nakon što su se očevi kolege prvi put zainteresirale za njegove aktivnosti, Burušić junior se nagodio za uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora s rokom kušnje od četiri godine.
Teretilo ga se da je pripadao grupi prevaranata koja je od rujna 2012. do ožujka 2013., od niza hrvatskih tvrtki na prevaru ukrala robu vrijednu ukupno vrijednu oko milijun i pol kuna. Konkretno, Saša se povezivalo s prevarama ‘teškima’ oko 400.000 kuna od kojih je sebi u džep, prema navodima optužbe, uspio staviti tek 8300 kuna.
Taman kad se napetost u obitelji Burušić počela smirivati, istražitelji su otkrili i da je načelnikov sin pripadao skupini Radovana Štetića, bivšeg optuženika u tzv.zločinačkoj organizaciji. Štetić je priznao da je ustrojio deseteročlanu grupu koja se bavila prevarama te se nagodio s USKOK-om za razliku od Burušića čije se suđenje otegnulo zbog bolesti sutkinje.
U međuvremenu je zbog trećeg krimena Saša Burušić osuđen na još jednu uvjetnu kaznu u trajanju od godine i pol dana zatvora uz petogodišnji rok kušnje. Teretilo ga se s dvojicom kompanjona da je prevario i oštetio Hypo banku za oko 150.000 kuna.
Preko tvrtke suoptuženika izradio je dokumentaciju za osam osoba temeljem koje su otvarali tekući račun u banci. Nakon što bi im bila isplaćena fiktivna plaća, zatražili su odobrenje dopuštenog minusa koji su uredno podizali. Dali bi 20.000 kuna Burušiću, a koji je, pak, sve to bratski dijelio.
Izvor: Jutarnji list
