Liburnija Regionalni liburnijski portal
Riječka će publika otkriti kako Büchnerov „Woyzeck” pripada svakom vremenu te na koji način svjedoči o poretku stvari koji nikako ne možemo nadići i to kroz kazališne izvedbe u HNK Ivana pl. Zajca i filmsku u Art-kinu.
Woyzeck Georga Büchnera u režiji Anice Tomić prva je premijera Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca u novoj godini. Zakazana je za petak, 12. siječnja u 19:30.
Dramaturginja je Jelena Kovačić, skladatelj je Nenad Kovačić, scenografi su Anica Tomić i Dalibor Laginja, kostimografkinja je Sandra Dekanić, suradnica za pokret Mila Čuljak, dizajner svjetla je Deni Šesnić, a Zrinki Kolak Fabijan pripao je zadatak jezične savjetnice. U naslovnoj ulozi Franza Woyzecka naći će se Dean Krivačić. Njegovu nezakonitu ženu glumi gošća iz beogradskog Narodnog pozorišta Hana Selimović. U ulozi vojne Doktorice gledat će se Olivera Baljak, Kapetan je Jasmin Mekić, Tambourmajor je Dražen Mikulić, Margaretha je Anastazija Balaž, Baba je pak Biljana Torić, Karl je Leon Lučev, a Vašarski maestro Nikola Nedić.
Intendant HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević na konferenciji za novinare istaknuo je kako je Hrvatska drama riječkog Kazališta posebno bitan ansambl jer beskompromisno i hrabro progovara o važnim društvenim, političkim i ekonomskim temama.
Woyzeck ulazi u red onih predstava koje ne pristaju na diktate tržišta, kakve dominiraju u hrvatskom glumištu. Ali prema općem mišljenju, Hrvatska drama postala je jedan od najznačajnijih ansambala u Hrvatskoj. Gostuju na scenama ispred prepunih gledališta i u Hrvatskoj i u inozemstvu, a već ove godine idu u Kolumbiju i Meksiko. – rekao je Blažević.
Ravnateljica Hrvatske drame i dramaturginja predstave Jelena Kovačić kazala je kako Büchnerovog Woyzecka mnogi proglašavaju vječno suvremenim tekstom jer čini se kao da zaista i pripada svakom vremenu i da na jedan nevjerojatno snažan način svjedoči o poretku stvari koji nikako ne možemo nadići.
Woyzeck, naime, otvara niz pitanja o položaju obespravljenih, otvara problem klasnih razlika, analitički detektira odakle dolazi zlo i zašto smo na njega postali toliko ravnodušni. – napomenula je.
Anica Tomić jedna je od najnagrađivanijih vodećih hrvatskih redateljica. Publika u Rijeci poznaje ju kao redateljicu Menažerije HKD Teatra 2009. godine.
Zašto Woyzeck? Privatno osjećam da živimo u prostoru koji je zagušljiv, poput vakuuma, ne možeš ni pogledati lijevo ili desno, a da te netko ne osudi. Woyzeck već ulazi s krivnjom, ona ga prati od početka do kraja, njemu nije pružena niti prilika da se osjeća krivim, to je već određeno. Mnogi će se u njemu prepoznati. Woyzeck u isto vrijeme moli, vapi za Bogom, sve radi u njegovo ime. Religija je poprimila vrstu krivog objektiviteta. Danas nas iskonsko, arhetipsko toliko jako trese, čuči u nama, bez obzira na pripadnost. – rekla je.
Svoje obraćanje publici i medijima zaključila je riječima: Svaki čovjek ima pravo na izbor. Ali što se događa ako izbora nema? Tu je pitanje slobode koja nam je dana. Pitanje savjesti… Na koncu je istaknula kako je riječko kazalište takvo da u svojoj biti traži upravo slobodu.
Glumac Hrvatske drame Dean Krivačić o svojoj je izrazito zahtjevnoj ulozi Woyzecka rekao kako je potpora ljudi oko njega neophodna, zahvalan je ansamblu koji daje podršku jer radi se o teškom, ali prekrasnom djelu. U glavnoj ženskoj ulozi Marie gošća je Hana Selimović, jedna od najtalentiranijih i svakako najnagrađivanijih beogradskih glumica mlađe generacija koja se sjajno uklopila u riječki ansambl. Woycezk smatra jednim od najtežih komada na kojim je radila. Zahvalna je posvećenom ansamblu i autorskom timu zbog kojeg su stvorili potpuno svoj svijet Woyzecka.
Prvakinja Hrvatske drame Olivera Baljak, u ulozi Doktorice, govorila je o evoluiranju svijeta i čovjeku koji se u svojoj biti ne mijenja jer zlo se u nama ne mijenja. Bilo je, jest i bit će uvijek. O svojoj ulozi kazala je da je ona tipična personifikacija moći.
Ona koristi svoju poziciju moći, poziciju znanstvenice ne bi li došla do postignuća i slave, tlači Woyzecka, a zapravo je nesretna i frustrirana kao i svi takvi ljudi. – zaključila je.
Mila Čuljak bila je zadužena za scenski pokret, a kako je, prema htijenju redateljice Tomić, naglasak na fizikalitetu likova i arhetipskom poticaju, napominje da su radili s koracima istarskog tanca i vrličkog kola.
Nastojali smo svjetlom, gurajući glumce u mrak i izvlačeći ih na svjetlo, stvoriti bezvremenskog, bezprostornog Woyzecka. – kazao je Deni Šesnić, dizajner svjetla.
Reprize predstave zakazane su za 13. siječnja u 18 sati te 17, 18, 19. i 20. siječnja u 19:30. Traju oko sat i petnaest minuta te se izvode bez pauze.
U suradnji Art-kina, HNK Ivana pl. Zajca i Goethe-Instituta Kroatien, 16. siječnja u Art-kinu prikazat će se film Wernera Herzoga Woyzeck (82 min) iz 1979. s Klausom Kinskim i Evom Mattes u glavnim ulogama. Nakon filma slijedi razgovor Woyzeck u kazalištu i na filmu s riječkom kazališnom ekipom.
