Početna - NOVOSTI - Operacija Corona – poslijedice koje trpe građani Republike Hrvatske

Operacija Corona – poslijedice koje trpe građani Republike Hrvatske

U ovom vremenu špekulacije o tome što Covid-19 je, a što nije, povući ćemo paralelu sa činjenicama koje su izvan svake sumnje u vjerodostojnost. Covid-19 je globalni problem kojem se pristupa na potpuno promašen i pogibeljan način sa dalekosežnim i dugotrajnim poslijedicama.

Ono što je nesporno jest da Corona virus nije “običan” virus i da se ne radi o klasičnoj pandemiji. Iza neviđene javne psihoze, koju su proizvele svjetske vlade, krije se neupitno najveća gospodarska katastrofa 21. stoljeća. Apsolutno je neupitno da su sve Vlade, pa tako i hrvatska, lagale, a i danas lažu, svoju javnost o uzrocima, razmjerima i svim bitnim okolnostima vezanim za Covid-19.
Da je tome tako apsolutno svjedoči činjenica navodnog ekspresnog prijelaza školstva na online učenje od kuće. Potrebno je doista uvelike podcijeniti posječnu inteligenciju prosječnog građanina, kada mu se prezentira kako je eto, sve to odlučeno, postupljeno i učinjeno ekspresno i preko noći.
Svatko tko iole poznaje funkcioniranje državnog sustava i sustava javne nabave jasno zna da se za procese sličnog karaktera treba sačiniti i provesti projektnu dokumentaciju, studiju učinkovitosti i odabir izvođača.
Stoga je, u ovom slučaju, trebalo nekoliko mjeseci za pripremiti tu “priču”. Trebalo je i trajalo je.
U strogoj tajnosti radile su se sve pripreme za ovo stanje koje nam se nije dogodilo, nego smo u njega svjesno i neminovno uvedeni, a sve kroz projekciju moćnih režisera operacije Covid-19.
Dakle, na osnovno pitanje da li su institucije znale kako će ovo društvo funkcionirati nakon 14. ožujka 2020. godine, odgovor je – JESU!
Na drugo ključno pitanje da li su o tome obavijestili i na to pripremili javnost, odgovor je – NISU!

Operacija Corona apsolutno je razorni potres svjetskog gospodarstva i svjetske financijske burze. Teško je suprotstaviti se dojmu da se iza ove priče kriju pomno projektirani interesi velikih svjetskih moćnika.
No, kako smo uvodno najavili da se našom analizom nećemo doticati teorija urote i zavjere, po ovom pitanju, zaključiti ćemo da apsolutno odobravamo teoriju kojom je Covid-19 stvar globalnih interesa, a ne problem Svjetske zdravstvene organizacije.
Kako nećemo ulaziti u razrade teorija o kakvim se sve realno mogućim projekcijama radi, fokusirati ćemo se samo na apsurdne situacije i postupke koje provodi naša Vlada i Stožer civilne zaštite.

Niz mjera koje je donio Krizni stožer po punomoći Vlade apsolutno su nezakonite i protuustavne, a što je najvažnije, potpuno nepotrebne i promašene. Mjera ograničenja kretanja, poput zabrane napuštanja mjesta prebivališta, vraća nas u razdoblje 2. svjetskog rata, kao najbliži period globalne primjene tzv. propusnica. Zloglasni Adolf Hitler prvi ih je uvodio u sustavima ograničenja kretanja okupiranim područjima. Koliko je apsurdno ograničiti mjeru kretanja na kretanje unutar svojeg mjesta prebivališta, govori brojka od 555 jedinica lokalne samouprave, uspoređena sa brojem stanovnika Republike Hrvatske.
Drugim riječima gotovo da svaki drugi građanin ima neophodan razlog napuštanja mjesta boravka ili prebivališta na bazi dnevne ili višestruke dnevne migracije.
U nekim je samo slučajevima to pitanje vezano uz rad, pa je u takvim slučajevima relativno jednostavno doći do propusnice poslodavca. U većini slučajeva radi se o potrebama dnevne ili višestruke dnevne migracije izvan mjesta prebivališta, prouzročene poljoprivrednim ili drugim gospodarstvima o kojima osoba skrbi, a koje se nalaze na području teritorijalne pripadnosti druge samouprave, posjet bolesnima i nemoćnima od strane rodbine sa područja druge općine i sličnim svakodnevnim životnim potrebama koje nužno iziskuje čovječanstvo i ljudska zajednica od pamtivjeka do današnjeg dana. Nikada u povijesti čovječanstva nije bilo apsurdnije ograničiti slobodu kretanja, nego što je to danas, u vremenu kada se poslovi, a i životni interesi svakog čovjeka, rasprostranjuju na prosječan radijus kretanja veći od 20 kilometara.
Kada sagledamo samo ove osnovne činjenice nemoguće je ne upitati se da li Stožer civilne zaštite uopće ima bar jednog svog člana koji se bavi brigom o Ustavu ove države, brigom o vladavini drugih prava i brigom, prije svega, o zaštiti osnovnih i egzistencijalnih prava građana, kao što je, između ostalog, pravo na rad.

Pravo na rad je upravo sljedeća tema kojoj ćemo posvetiti pažnju. Naime, mišljenja smo kako je apsolutno ograničen ili potpuno ukinut rad velikog broja djelatnosti koje bi se mogle obavljati uz poštivanje primjene mjera zaštite, koje je, naglašavamo, svaki građanin dužan poštivati.
Ako govorimo o trgovačkom sektoru nerazumljivo je zašto mogu raditi prehrambeni trgovački lanci, a ne mogu raditi lanci trgovina građevinskim materijalom. Držimo da objašnjenje kako su prehrambeni lanci trgovina nužni za svakodnevne potrebe prehrane i higijene građanina, nije prihvatljivo zdravom razumu jer su isto tako, eto naprimjer, trgovine građevinskim materijalom neophodne za organizaciju i opskrbu gradilišta, koja je isto tako neupitna egzistencijalna potreba građanina.
Zašto neupitna?! Neupitna je iz razloga što je gašenje bilo koje grane gospodarstva upravo najbrutalnija ugroza egzistencijalne sigurnosti građana.

Samoizolacija je jedan od najozbiljnijih i najopasnijih “izleta” naše Vlade i Kriznog stožera. Odluka o mjerama samoizolacije je sulud, ali i politički hrabar čin koji je otvorio veliku polemiku, po našem stavu potpuno promašenog, nepotrebnog i neustavnog ograničenja. Samoizolacija je aposlutno ograničenje slobode kao elementarnog ustavnog načela naše zajednice i posebno zaštićenog prava čovjeka kojeg štiti Ustav, svi domaći zakoni i međunarodne konvencije.
Pravo na slobodu stječe se rođenjem svakog čovjeka i ono mu se može ograničiti isključivo u situacijama kada postoje medicinski razlozi (duševne bolesti i sl.) ili kada oduzimanje slobode predstavlja kaznu, kao poslijedicu sankcije zbog učina kaznenog djela ili počinjenja prekršaja. Sva ostala ograničenja slobode kretanja građana regulirana su posebnim razlozima, a najčešće se svode na upozorenja o kretanju u nedopuštena područja ili teritorije (ratne zone, minska polja i sl.). Oblik ograničenja slobode na način kako to čini ova Vlada i Krizni stožer povodom postupanja pri suzbijanju Covid-19 je potpuno neustavan. Samozolacija u svom opisu je u potpunosti izjednačena sa kućnim pritvorom, a što je blaži oblik primjene mjere ograničenja slobode u kaznenim stvarima. Dakle, samoizolacija na način kako se ona tumači i provodi kroz mjere Kriznog stožera RH, jest izvršenje pritvora ili kazne ztvora, a bez da za to postoji odluka o mjeri ili sankciji.
U odnosu na sve mjere održavanja socijalne distance jasno je da treba poštivati struku i slušati upute Stožera. Sve ono što su Vlada i Krizni stožer htjeli postići paletom mjera koje su odredili može se postići upravo rigoroznijim uputama i naredbama u smislu održavanja socijalne distance i zaprijećenim astronomskim kaznama u slučaju kada se takve mjere i naredbe krše.
Kada se nekome naredi da mora biti udaljen 2 metra od drugog građanina ili da mora odlaskom u trgovinu nositi zaštitnu masku, tada se ničim ne krše njegova ljudska i građanska prava, jer je ponašanje suprotno takvim naredbama jednako vožnji u suprotnom smjeru ili počinjenju bilo kojeg drugog prekršaja u prometu. Međutim, kada se građaninu uskraćuje pravo na rad, pravo na slobodu kretanja, kada se građanin pritvara ni kriv ni dužan u svoj dom u kojem većina građana nema uvijete za provođenje samoizolacije, onako kako je ona napućena, tada se ozbiljno krše njegova ljudska i ustavna prava, uključujući dvije posebno zaštićene kategorije Ustava RH – pravo na slobodu i pravo na rad.

Za kraj, ističemo kako ova analiza stanja društva u Hrvatskoj, uslijed Operacije Covid-19, nikako nije usmjerena ka umanjenju zdravstvene opasnosti, niti ka pozivu građana na nepoštivanje mjera Vlade i Kriznog stožera. Naprotiv, ovo je javni poziv svim građanima da poštuju odluke Kriznog stožera te da se striktno pridržavaju naredbi i uputa. Međutim, ovo je ujedno i javni poziv svim članovima Kriznog stožera da zatraže asistenciju pravne struke i da hitno promijene mjere kojima će pooštriti socijalne distance, postrožiti kazne ukoliko se njih krši, ali i ukinuti samoizolaciju, ukinuti zabranu napuštanja mjesta prebivališta te dopustit rad što više gospodarskih djelatnosti.

Autor: Boško Županović, mag.iur.

Rabljena Vozila

Komentiraj

x

Pogledajte još

Najavljen Program 14. Dana antifašizma u Opatiji

Tema ovogodišnjih 14. Dana antifašizma u Opatiji (DAF) koji će se održati od 1. do 3. ožujka 2023. godine je ...