Liburnija Regionalni liburnijski portal
Donosimo neotkrivene tajne o lokaciji iznimnog potencijala koja je već godinama zarobljena u interesnim raljama gradonačelnika Rijeke, Vojka Obersnela i lokalnog moćnika Zorana Maržića.
Zasigurno bi se svi stručnjaci iz područja gospodarstva i turizma složili da uvala Preluk predstavlja jedan od najvećih turističkih potencijala na našoj obali. Ne samo zbog činjenice da lokacija Preluk ima kvalitetan geografski položaj i za razvoj turizma prikladnu klimu, nego je Preluk iznimno atraktivan zbog činjenice da je smješten na perifernom dijelu grada Rijeke, iz hrvatske perspektive velegrada, koji broji gotovo pola milijuna stanovnika i graniči s kraljicom hrvatskog turizma, Opatijom. Spoj potencijala i ponude koju pruža grad Rijeka i njena okolica te ugoda klime i arhitekture koju daje Opatija, čine lokaciju Preluk obavijenom idealnim potencijalom.
Ove činjenice, a i način gospodarenja kapitalnim dobrom u Republici Hrvatskoj stvorile su i čine aposlutni uvjet da lokacija Preluk postane predmet sukoba raznih interesnih skupina. Sukob bilo kojih interesnih skupina nije moguć bez utjecaja i asistencije politike, kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou. Tako se već gotovo jedno desetljeće na lokaciji Preluk lome razna koplja gospodarstvenika sa kriminalnim ambicijama.
Još davne 2006. godine Raiffeisen Consulting d.o.o. kupio je lokaciju Preluk iz stečajne mase trgovačkog Opatija, iako nije poznato kakav je poslovni interes u trenutku kupnje imao. Naime, kupljeno je točno 57.957,00 m2 i ta površina čini cjeloviti kompleks Preluka smješten sjeverno od prometnice. Na njemu se i danas održava nedjeljnji sajam automobila te su tamo smješteni pojedini servisi kao i stanica za tehnički pregled. U jednom dijelu nalazi se i karting staza. Prostornim planom Grada Rijeke ta lokacija spada u urbanističku zonu T1 koja predviđa gradnju hotela, restorana i ostalih popratnih sadržaja.
Iste godine, točnije 29. studenog 2006. godine Raiffeisen Consulting d.o.o. sklapa ugovor sa Gradom Rijekom kojim na razdoblje od petnaest godina daje u zakup Gradu Rijeci cjelovito područje lokaliteta Preluk i to za iznos od 0,29 eura/m2 što ukupno čini 16.947,31 eura mjesečno. Bilo bi zanimljivo da gradonačelnik Obersnel objasni zašto Grad Rijeka zakupljuje predmetnu lokaciju i zbog čega plaća iznimno visoku zakupninu. Naime, ako bilo kojom računicom računamo ne može se pronaći ekonomska logika u plaćanju tako visoke zakupnine s toliko niskim zakupljenim potencijalom. Da je tome tako svjedoči i činjenica da je Grad Rijeka, nakon što je 1. svibnja 2008. godine nekretnine dao na upravljanje Rijekaprometu d.d., tek u srpnju 2009. godine prvi put nešto prihodio, i to tako što je Rijekaprometu d.d. naložio da prihod ostvaren od 1. siječnja do 30. lipnja 2009. godine , dakle u prvih šest mjeseci te godine, koji je iznosio 82.392,30 kuna, uplati u gradski proračun kao ukupnu naknadu za korištenje nekretnina od svibnja 2008. do lipnja 2009. Dakle, Rijekapromet d.d. prvih je sedam mjeseci, odnosno od svibnja 2008., kada je započeto s upravljanjem, pa do 31. prosinca 2008. poslovao s gubitkom na tom lokalitetu. Tako jednostavnom matematičkom operacijom dolazimo do zaključka da je Rijekapromet d.d. od 1. svibnja 2008. godine do 30. lipnja 2009. godine dakle u 13 mjeseci ukupno prihodio 82.392,30 kuna (10.985,64 eura), a Grad Rijeka je za taj period platio 220.315,03 eura zakupnine Raiffeisen Consultingu d.o.o. Niti toliko ne bi prihodio Grad Rijeka odnosno Rijekapromet d.d. da Grad Rijeka svojom odlukom nije oslobodio Rijekapromet d.d. plaćanja komunalne naknade.
Ako se vratimo malo u povijest, vidljivo je da je od dana uzimanja nekretnina u zakup do dana donošenja odluke o davanju na upravljanje Rijekaprometu d.d. prošlo sedamnaest mjeseci. Za to vrijeme s nekretninama se ništa nije događalo, što znači da one nisu ništa ni prihodile, a Grad Rijeka je za taj period platio zakupninu u visini od 288.104,27 eura. Uistinu je teško običnom čovjeku shvatiti i razumjeti, tko bi to normalan, osim naravno političara koji se rasiplju imovinom građana radi ostvarenja svojih prljavih interesa, plaćao zakupninu bez da predmet zakupa išta prihodi.
Nakon saznanja ovih činjenica jasno se postavlja pitanje kakav to interes uopće može imati Grad Rijeka za nastavkom ovakvog poslovnog odnosa sa Raiffeisen Consulting d.o.o. osim daljnjeg omogućavanja navedenoj tvrtci da ostvaruje ogroman profit na području na kojem u devet godina očito nije bilo moguće organizirati profitabilne djelatnosti, te na taj način kontinuirano činiti masivne gubitke Grada Rijeke.
Do samo prošle godine Grad Rijeka platio je Raiffeisen Consultingu d.o.o. 1.626.941,76 eura. Za ukupno vrijeme trajanja ugovora, odnosno za period od 15 godina, Grad Rijeka platit će ukupno 3.050.515,80 eura. Kada se vide ove brojke postavljaju se jasna pitanja na koja se ne može naći niti jedan logičan i razuman odgovor: Kakvim se interesom i kojom logikom vodilo čelništvo Grada Rijeke na čelu sa gradonačelnikom Obersnelom kada je na štetu grada sklapalo takav štetan ugovor? U kojem je obliku taj ugovor uopće sklopljen? Da li je u ugovoru predviđena mogućnost njegovog raskida? Zašto, nakon što se jasno pokazalo da je štetan, takav ugovor nije raskinut? Te na poslijetku nešto najapsurdnije: Zašto grad više plaća za 15-godišnju zakupninu nego što je mogao prilikom prodaje nekretnine iz stečajne mase istu steći u svoje potpuno vlasništvo? Naime, Raiffeisen Consulting d.o.o. kupio je nekretninu za oko 20.000.000,00 kuna, što je 2.660.000,00 eura. Dakle, Grad Rijeka mogao je za 80% iznosa zakupnine imati predmetne nekretnine u vlasništvu i tako potpuno neovisno gospodariti lokacijom Preluk, kao i odlučivati o njenom razvoju, ako je već u njoj prepoznao takav turistički i gospodarski potencijal, budući da ju je označio kao jednu od najbitnjih područja predodređenih za bitan koncepcijski pomak u urbanoj, funkcionalnoj i morfološkoj slici grada u rangu s Kampusom, Rujevicom i područjem Torpedo te uz planove o obavljanju čitavog niza djelatnosti na predmetnom lokalitetu, osobito ugostiteljsko-turističke prirode.
Nakon svega očito je da se iza ovog kriju prljavi poslovi i da je sve skupa posljedica spletkarenja prljavih političara i njihovih štićenika iz gospodarskog miljea. Iz svega se da zaključiti da je Grad Rijeka neupitno pogodovao Raiffeisen Consultingu d.o.o., ali ne može se razumjeti zašto. Svakako se radi o koruptivnim malverzacijama, međutim, ne mora nužno značiti da su one upravo onakve kakvima se čine. Raiffeisen Consulting d.o.o u stvari krije interes nekog trećeg u dogovoru s kim je Grad i sklopio takav štetan ugovor.
Vjerojatno ova priča nikada nebi izašla na vidjelo da je sve išlo po planu toj interesnoj grupi. Međutim, neočekivana gospodarska kriza, kao i činjenica da predmetna lokacija koja se nalazi u neposrednoj blizini mora nema pristup moru, budući da je pitanje vlasništva i posjeda na sadašnjem prostoru gdje je smješten auto-kamp sporno i predmet sudskih sporova, očito su odbile potencijalnog investitora koji je zasigurno imao nekakove planove s tom lokacijom koje je odgodio ili od njih odustao. Takvo stanje dovelo je do proteka vremena, a time i rasta plaćenih zakupnina na što se gradonačelnik Obersnel nije osvrtao budući da nije predstavljalo odljev iz njegovog džepa nego iz gradskog proračuna.
U posjedu smo kaznene prijave koju je tvrtka Agens d.o.o., inače vlasnik autokampa Preluk, podnijela protiv aktera ove priče. Iščitavajući prijavu da se zaključiti kako je Grad Rijeka navedenu nekretninu zakupio da bi istu „rezervirao“ za poslovne ambicije lokalnog moćnika Zorana Maržića sve do onog momenta dok on ne stekne način i osigura investiciju koja bi nekretninu kupila od Reiffaisen Consultinga d.o.o. U tom smislu Zoran Maržić sa tvrtkom svoje supruge Projekt zapad d.o.o.četiri je godine bezuspješno aplicirao na natječaj za koncesiju površine na kojoj je smješten sadašnji auto-kamp Preluk. Tri godine za redom mu je Primorsko-goranska županija dodijeljivala koncesiju koju bi na kraju temeljem žalbe tvrtke Agens d.o.o. srušilo nadležno ministarstvo. Ove godine tvrtka Agens sa svojm žalbom nije uspjela što ničim ne mijenja Maržićevu poziciju budući da čak i kao koncesionar nema uvjete za ulazak u posjed.
Naposljetku možemo zaključiti da gotovo sve nekretnine u Republici Hrvatskoj, posebice one u priobalju, imaju veliku materijalnu vrijednost i neizmjeran potencijal i nikako njihova lokacija, oblik ili namjena nisu razlog njihovog derutnog stanja i neiskorištenosti. Razlog zašto nam razvoj gospodarstva stagnira i zbog čega kapitalne nekretnine zjape prazne, nalazi se u pozadini sličnih situacija poput ove sa Prelukom. Dok je stanje politike i svijesti građana u našoj sredini onakvo kakvo je takve nekretnine i lokacije stajat će prazne i neiskorištene sve dok političke i interesne skupine ne zadovolje svoje osobne interese.
