Liburnija Regionalni liburnijski portal
U 18 europskih država cijepljenje djeteta nije zakonska obaveza, istovremeno u susjednoj Italiji tek su u četiri regije prepustili roditeljskoj savjesti odluku o tome cijepiti dijete ili ne, a zakoni o tom pitanju u susjednoj su Sloveniji još rigorozniji nego u Hrvatskoj. Kako je kod nas u zadnje vrijeme sve više roditelja koji iz raznih razloga ne žele cijepiti djecu, očigledno se odlučilo stati tome na kraj.
Kako doznajemo, u ponedjeljak su roditelji u jednom malom slavonskom mjestu dobili poziv za obavijesni razgovor u utorak u policijskoj postaji, i to odvojeno, zbog odbijanja cijepljenja odnosno povrede djetetovih prava po članku 177. Kaznenog zakona.
‘To je presedan u Hrvatskoj jer, kako nam je rekla i sama inspektorica, obično su se roditelji pozivali na obavijesni razgovor samo ako bi uz odbijanje cijepljenja postojala još neka povreda djetetovih prava, zanemarivanja djeteta i slično. Na primjer, da nismo nikada vodili dijete liječniku, no to nije slučaj kod nas. Naša beba je trebala primiti cjepivo sa šest mjeseci, ali odbili smo ga. Bili smo na Prekršajnom sudu, dobili kaznu i platili je. Drugo cjepivo je trebala dobiti s godinu dana, a i tada smo ga odbili. Na sudu smo imali raspravu 13. siječnja i sad čekamo presudu’, kaže zabrinuta majka 15-mjesečnog i 3,5-godišnjeg djeteta.
Trogodišnjaka su do dobi od godinu i pol redovito cijepili, no u slučaju drugog djeteta, koje je već s mjesec dana završilo u bolnici, što se ponovilo i s navršena dva mjeseca – i to nekoliko dana nakon cjepiva – počeli su istraživati o dobrobitima i rizicima cijepljenja te odlučili da više neće dati cijepiti svoju djecu, piše tportal.
‘Ne vidim potrebu da mi se dijete cijepi za mogućnost da oboli od nečega. Ako se razboli, naravno da ćemo ga cijepiti i liječiti’, kaže majka, dodajući da su s trogodišnjakom mirni do pete godine, no u pogledu odbijanja cijepljenja 15-mjesečnog djeteta neizvjesno je kako će se sve razriješiti. Naime na obavijesni razgovor u policiji bili su pozvani ‘zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava’, a policija potom prosljeđuje izvještaj Državnom odvjetništvu koje odlučuje postoje li osnove za kazneni progon, veli nam ova mlada mama, čiji su podaci poznati redakciji, no ne objavljujemo ih zbog zaštite identiteta roditelja i djece.
Prema Kaznenom zakonu, u slučaju povrede djetetovih prava, odnosno zanemarivanja roditeljskih dužnosti, kao i skrbi o djetetovu zdravlju, roditelji, usvojitelji ili zakonski skrbnici mogu računati i na zatvorske kazne, a ne više samo na prekršajne. Također, prijava Centru za socijalni rad zbog odbijanja cijepljenja djeteta mogla bi rezultirati i oduzimanjem djece.
U ovom slučaju roditelji koji smatraju da je njihovo trogodišnje dijete oboljelo nakon cjepiva, to jest da od određenog cjepiva ima teške nuspojave te ga više ne žele podvrći cijepljenju, prijavljeni su, nakon čega su i prekršajno kažnjeni s 2.000 kuna. Novčana kazna je nakon žalbe ipak smanjena. No roditeljima je nedavno stigao dopis Centra za socijalnu skrb u kojem ih se upozorava na mogućnost lišavanja roditeljske skrbi ako nastave odbijati cijepljenje djeteta.
‘To je prisila koja se provodi bez razloga jer nemamo nikakvu neposrednu opasnost od zarazne bolesti’, smatra mr. sc. Đula Rušinović Sunara, umirovljena liječnica i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
Kod nas se djeca sustavno cijepe već desetljećima pa, smatraju liječnici, nema neposredne opasnosti od zaraznih bolesti, no što bi bilo kad bi se prekinulo s tradicijom obaveznog cijepljenja djece?
‘Ako ne bismo cijepili djecu, vratile bi se bolesti koje smo davno iskorijenili. Bilo to zakonski obavezno, bilo neobavezno, važno je samo da se djecu cijepi. Djeca imaju pravo na najvišu razinu zdravstvene zaštite, po međunarodnim poveljama i našem Ustavu, i po tome bi im se trebalo omogućiti cijepljenje. Možemo propitkivati to je li cijepljenje viša razina zdravstvene zaštite ili nije, no struka tu nema dileme. Bez cijepljenja se bolesti vraćaju, što pokazuje primjer rubeole koja se pojavila kako u zapadnoeuropskim, tako i u istočnoeuropskim zemljama ili primjer epidemije dječje paralize iz 2011. Za dječju paralizu smo mislili da je iskorijenjena prije 20 godina, no ‘uvezena’ je iz Pakistana ili Afganistana, ušla je u populaciju necijepljenih i proširila se. Tako da upozoravanje na važnost cijepljenja i moguće posljedice necijepljenja nije puko teoretiziranje, već nešto što se događa’, poručuje dr. Bernard Kaić, epidemiolog u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
