Liburnija Regionalni liburnijski portal
Da li se bivša županijska državna odvjetnica ogriješila o zakon i službene dužnosti ili su njeni grijesi stvar tumačenja njenog rada kroz osobno viđenje glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana?!
Do nedavno britka tužiteljica, na spomen koje bi se osobama iz podzemlja ili onima iz politike i gospodarstva koji uvijek plešu negdje na rubu zakonu, ledila krv u žilama, postala je i sama predmet interesa tužiteljstva. Željka Pokupec, sada odvjetnica u odvjetničkom uredu Gordana Preglej, nedavno je osumnjičena da je pogodovala u nekim nagodbama za vrijeme obnašanja svoje službene dužnosti, zbog čega je Županijskom sudu u Zagrebu upućen zahtjev za provođenjem istrage. Međutim, pravi su razlozi progona Željke Pokupec, koja i danas ima probleme pri pozicioniranju u privatnoj odvjetničkoj praksi zbog svoje oštrine i temeljitosti u državno-odvjetničkoj karijeri kada se zamjerila mnogim utjecajnim osobama, sadržani u tri teška grijeha kroz percepciju Dinka Cvitana. Niti jedan od njenih grijeha nema veza sa njenim radom, budući je Željka Pokupec bila najkvalitetniji i najbritkiji tužitelj u državi. Njen prvi grijeh u percepciji Dinka Cvitana, jest činjenica da je Željka Pokupec bila Bajićeva desna ruka i njegov vrijedni i etiketirani kadar. Drugi grijeh bivše tužiteljice je taj što je u državno-odvjetničkoj hijerarhiji deklasirala Cvitanovu suprugu. Treći i najveći grijeh Željke Pokupec je profesionalne prirode u smislu da se niti Mladen Bajić, a niti Dinko Cvitan nisu mogli nositi, a niti mjeriti sa kondicijama i kvalitetama njenog rada.
Željka Pokupec je po defaultu rođeni tužitelj i osoba koja je ekstremno vrijedna i nenadmašivo precizna kroz radnu praksu pozicije tužitelja. Ona je svakako i izuzetno dobar pravnik sa ogromnom količinom pravnog znanja i iskustva i u tome joj ni Mladen Bajić, a pogotovo ne Dinko Cvitan, nisu ni do koljena. Njena daleko najveća kvaliteta koja ju odlikuje kao profesionalca leži u njenom radoholičarstvu. Željka Pokupec redovito je dolazila na svoj posao već u 7:00 sati, kako bi svog šefa kada dođe u 8:00 mogla brifirati, a nikada nije napustila svoj ured prije nego što bi ga napustio Mladen Bajić, pa je njen radni dan prosječno trajao i po 12 sati. Ova činjenica posebno govori o njenom odnosu prema dužnosti koju je vršila, zbog koje je nemjerljivo žrtvovala svoj osobni i obiteljski život.
Upravo zbog navedenih osobina u posljednje vrijeme javno se i medijski špekuliralo kako bi Željka Pokupec mogla, nakon eventualnog preuzimanja vlasti od strane desne opcije, postati glavni državni odvjetnik i na tom mjestu zamijeniti Dinka Cvitana. Time i počinju njeni problemi i to je bio okidač koji je pokrenuo Dinka Cvitana u još jednoj od svojih nakaradnih misija. Nikako drugačije nego nakaradno, ne možemo nazvati činjenicu da se Željka Pokupec, nekad uvjerljivo najvrjedniji kadar državnog odvjetništva, na ovako proziran i degutantan način želi omalovažiti kao osoba i diskreditirati kao profesionalac. Dovoditi Željku Pokupec u svezu sa uvjetima nagodbe razno raznih kriminalčića apsurd je najgoreg oblika. Posao državnog odvjetnika jest da kroz nagodbe sa niže rangiranim pripadnicima krim-miljea skuplja materijale i adute za one koji su više rangirani i koji stoje iza organiziranog kriminala. Upravo su nagodbe alati kojima se najbolje motivira osobe iz krim-miljea da prokažu i ukažu na nositelje organiziranog kriminala. Provoditi sada analize tih trgovina suludo je i besmisleno, kao što je i besmislena nedavna namjera Dinka Cvitana da preispituje ratni put Mirka Raškovića. Takve stvari u sebi sadrže elemente viših interesa i preispitivanje pozadine takvih postupaka može biti u domeni isključivo Vijeća za nacionalnu sigurnost koje bi primarno moralo odlučiti da li je javno razotkrivanje analize okolnosti nagodba u općem javnom interesu i da li se time dovodi u pitanje nacionalna sigurnost ili osobna sigurnost okrivljenika koji se nagodio.
Isto tako, o kvalitetama rada Željke Pokupec svjedoči činjenica da se i danas, 8 mjeseci nakon njenog odlaska iz tužiteljstva, podižu optužnice koje su isključivo rezultat njenih istraga i njenog rada. Među njima je i jedna od zvučnih, ona nedavno podignuta protiv Nadana Vidoševića u aferi Remorker. S druge strane, ako analiziramo rad Dinka Cvitana, od kada je stupio na poziciju glavnog državnog odvjetnika, možemo zaključiti kako je proizveo svega dva velika postupka i to onaj protiv Milana Bandića i Zdravka Mamića. A što se tiče i tih postupaka pravni stručnjaci jednoglasno zaključuju da je tu tužiteljstvo „vrlo tanko“ sa dokazima.
Na posljetku možemo zaključiti kako je Željka Pokupec čiju je obranu, kako doznajemo iz krugova bliskih bivšoj tužiteljici, jučer preuzeo Čedo Prodanović, ustvari žrtva Dinka Cvitana koji se toliko emotivno i čvrsto vezao za svoju funkciju i fotelju u Gajevoj ulici da bi se prije moglo očekivati da će ju, poput Nerona, zapaliti i uništiti nego dopustiti da ga se iz nje izbaci.
