Početna - IZDVOJENO - Tko je Slavica Šota? Kraljica riječkog Korza! IV. dio
slavica šota
Foto: Novi list

Tko je Slavica Šota? Kraljica riječkog Korza! IV. dio

U ovom dijelu našeg pisanja o Slavici Šota moći ćete pročitati kako je ta ugrožena aktivistica i borac protiv korupcije na krajnje podmukao način otela imovinu Brune Dinter, starice koju su ona i njen odvjetnik u potpunosti uništili.

Slavica Šota dobila je od svojih korumpiranih kadrova državne uprave podatak o imovini Brune Dinter što je bio početak njene kriminalne ambicije, a kasnije i temelj strelovitog imovinskog uspona.

Kako je operirala Slavica Šota, koju je u to vrijeme štitio kontroverzni načelnik policijske uprave Primorsko-goranske, Mirko Ružić, možete pročitati u iscrpnom istraživanju ove teme, u nastavku teksta.

Alfred Mahnić svojevremeno je izjavio kako bi Bruna Dinter, da se držala ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su potpisali 1999., od njega svaki mjesec do svoje smrti primala naknadu peterostruko veću od svoje mirovine, te kako bi bila situirana i kako bi imala od čega živjeti. Navodio je da je tome razlog jer su znali kako Bruna Dinter ne zna s novcima, te da je lakovjerna, a sklopljeni ugovor garantirao joj je sigurne i redovite prihode. Mahnić je tvrdio kako su na taj način htjeli izbjeći da odmah dobije veći novčani iznos jer Bruna Dinter nije bila u stanju s tim upravljati, a razlog tome bila je i djelomično oduzeta poslovna sposobnost, pa kad bi dobila novac sigurno bi završila u raljama grabežljivaca. Taj bivši šef vanjske trgovine Brodomaterijala tvrdio je da joj se je upravo to i dogodilo te da je Bruna Dinter, pod utjecajem negativnih ljudi, prije svega Slavice Šote i njenog odvjetnika Senada Vukovića, završila kao prosjak, bez sigurnosti, riješene egzistencije, bez toplog obroka i s dugovima zbog čega joj je prijetilo i isključenje strujeAlfred Mahnić nekadašnji je prijatelj, kolega i staratelj Brune Dinter, Riječanke čiji je otac Bruno Scrobogna do Drugog svjetskog rata bio vlasnik, tada i danas, nekoliko atraktivnih poslovnih prostora na Korzu. Pažnja javnosti na Brunu Dinter, osim pred više od trideset godina kada se sudski sporila s bivšim istražnim sucem, kontroverznim Matom Butijerom, skrenuta je i prije nekoliko godina, kada je za svoju tešku socijalnu i životnu situaciju optužila neke ljude oko sebe, među ostalim i odvjetnike.

Tragom izjava Brune Dinter- koja je u starijoj životnoj dobi, pred svoju smrt, trebala živjeti u blagodati jer joj je prema kupoprodajnim ugovorima sa Slavicom Šotom iz 2000. godine za prodaju dva poslovna prostora trebalo biti isplaćeno čak 525 tisuća maraka, bez obzira što je imovina iz tih ugovora vrijedila višestruko više- provjerili smo kako je od potencijalno imućne Riječanke postala težak socijalni slučaj o kojoj su se povremeno brinuli susjedi, Crveni križ, poneki prijatelj iz mladosti i Centar za socijalnu skrb. Do sad nitko nije doznao gdje je točno nestalo preko pola milijuna maraka, točnije 525 tisuća maraka, pokojne Brune Dinter, koja je bila psihički izuzetno labilna starica, a koja je i sama pred svoj kraj priznala kako nije imala ni za topli obrok.

Bruna Dinter je sa Slavicom Šota- koja je vlasnik trgovine kućnim potrepštinama Cassa Mia i trgovine brendiranom odjećom Gant, ali još je poznatija kao osoba koja je tvrdila da su natječaji za poslovne prostore u Rijeci namješteni, a za to je teretila gradonačelnika Vojka Obersnela, te je podnijela još cijeli niz kaznenih prijava protiv raznih osoba, lažnih kaznenih prijava- sklopila dva kupoprodajna ugovora za poslovne prostore. Prvi je sklopila 24. siječnja 2000. godine kojim  Slavici Šoti za 175 tisuća maraka prodaje poslovni prostor od 85 metara četvornih u ulici Ante Starčevića 1. Potpisom ugovora, Bruni Dinter trebalo je odmah biti isplaćeno 113.200 maraka, dok je ostatak od 43.800 maraka trebao biti isplaćivan u mjesečnim ratama od 5000 kuna. Neobično je i neuobičajeno kako Bruna Dinter radi osiguranja potpune isplate svojeg potraživanja nije upisala hipoteku na taj poslovni prostor.

Drugim kupoprodajnim ugovorom, potpisanim 19. lipnja 2000. godine, Slavica Šota za 350 tisuća maraka od Brune Dinter kupuje poslovni prostor od 94 četvorna metra na Jelačićevom trgu 9. Potpisom ugovora Bruni Dinter je odmah trebalo biti isplaćeno 25 tisuća maraka. Još 75 tisuća maraka trebalo joj je biti isplaćeno u tri jednake rate po 25 tisuća maraka u roku od 15 mjeseci od dana potpisa ugovora. Ostatak od čak 250 tisuća maraka Šota se obvezala isplatiti Bruni Dinter u mjesečnim ratama od 10 tisuća kuna. Ni u ovom slučaju Bruna Dinter kao sredstvo osiguranja radi potpune isplate nije upisala hipoteku na taj prostor, a još je apsurdnije da je dozvolila upis prava vlasništva, i kod ovog i kod prethodnog ugovora, u korist kupca Šote, prije nego joj je isplaćena cjelovita kupoprodajna svota, što je presedan u prometu nekretninama i nikako nije u skladu s praksom realizacije kupoprodajnih ugovora. Čak štoviše, Slavica Šota odmah se uknjižila kao vlasnik nekretnine koju je u kratkom roku kreditno opteretila. Na obje nekretnine Slavice Šote, po svemu sudeći velike procijenjene vrijednosti, nalaze se glavna hipoteka Hypo banke u iznosu od čak 423 tisuće eura i sporedna hipoteka BKS banke u iznosu od 350 tisuća eura. Među mnogim neobičnostima oko tih poslovnih prostora je i ta da je Slavica Šota poslovni prostor na Jelačićevom trgu, očito odlično informirana o ishodu povrata nacionalizirane imovine, kupila prije no što je doneseno pravomoćno Rješenje ureda za imovinsko-pravne odnose o povratu nacionalizirane imovine!

Bivši staratelj i radni kolega Brune Dinter, Alfred Mahnić, smatrao je kako ona od 525 tisuća maraka nije vidjela gotovo ništa. On je vjerovao kako je Slavica Šota Bruni Dinter kupila stan u Veprincu i platila, u odnosu na kupoprodajnu cijenu, zanemariv iznos te da je ova lakovjerna žena bila žrtva vlastitih slabosti, lakomislenosti i ljudi iz njenog okruženja. Bruna Dinter od 2000. godine živjela je na Veprincu, u maloj kućici za koju se pretpostavlja da joj je kupila Slavica Šota i/ili njihov zajednički odvjetnik Senad Vuković. No čak ni ta kućica nije u potpunosti bila njeno vlasništvo, s obzirom da je od 2008. na njoj hipoteka odvjetnika Senada Vukovića na iznos od 195 tisuća kuna!

Bivši istražni sudac i odvjetnik Mate Butijer u podnesku koji je 2009. godine podnio Općinskom sudu u Rijeci objasnio je svoje viđenje situacije koja je prethodila stavljanju hipoteke Senada Vukovića s iznosom od 195 tisuća kuna na kuću Brune Dinter. Kuću je Bruna Dinter kupila od jedne osobe 24. rujna 1999. godine. Ugovor joj je sastavio odvjetnik Senad Vuković. Uknjižba je izvršena 2008. nakon što je prodavatelj sredio zemljišno-knjižno stanje. Uknjižbu je izvršio odvjetnik Senad Vuković koji je iste godine zajedno s Brunom Dinter sklopio Sporazum po kojem je na njenu kuću stavio hipoteku od 195 tisuća kuna, koji se odnosi na troškove vođenja postupaka za Brunu Dinter. U tom sporazumu se navodi 10 predmeta od 1999. do 2006. Dalje se navodi da Bruna Dinter dopušta odvjetniku Senadu Vukoviću izvršnu naplatu. Da se, dakle, direktno naplati u njegovu korist i za iznos od 45 tisuća kuna, što znači da je ukupno potraživanje odvjetnika Vukovića 240 tisuća kuna do dana sklapanja Sporazuma 21. svibnja 2008. Ovdje se može postaviti pitanje savjesnosti odvjetnika Vukovića kao punomoćnika Brune Dinter i koliko je to što radi u skladu s etikom Hrvatske odvjetničke komore. Iznos od 24 tisuća kuna mora imati osnove u vrijednosti spora u navedenim predmetima. Možda i ima? To je iznos od oko 35 tisuća eura samo do 21. svibnja 2008. kad je stavljena hipoteka na 195 tisuća kuna, a Bruna Dinter je tu kuću platila 30 tisuća maraka. Prodavatelj kuće tvrdi da sa Brunom Dinter uopće nije kontaktirao i da su odvjetnik i neka Slavica Šota kod njega u Lupoglav dolazili dva puta te da su mu oni donijeli novac za kuću, a on je samo ovjerio svoj potpis. Pitanje je da li je Bruna Dinter uopće imala novaca za tu kuću kad je do tad živjela kao podstanar ili su kuću radi nečega njoj platili odvjetnik Vuković i netko drugi po dogovoru na račun navedenih sporova. Sumnjivo je i to, iako sumnja nije dokaz, da li odvjetnik Vuković vodi ove sporove u interesu Brune Dinter, a da ona nije osobno upoznata na sudu o čemu se i kako spor vodi. Vuković kao njezin punomoćnik poduzima sve da se Bruna Dinter u svojim predmetima ne pojavi na sudu, dok on samo zbraja svoju naknada i knjiži hipoteku na njenu kuću. Što o svemu tome Vuković informira Brunu Dinter, ima osnove za sumnju. Postoje dokazi da u postupku koji ja i supruga vodimo protiv Brune Dinter odvjetnik Vuković postupak vodi u ime Brune Dinter, a za svoju korist, i to do vrijednosti Brunine kuće. To nije realno, običajno i objektivno izaziva sumnju u korektnost ovog posla. Inače, prodavatelj kuće je izjavio da je Slavica Šota sa svojim radnicima vršila neke radove na kući Brune Dinter. Prodavatelj je izjavio i da ima saznanje da su Slavica Šota i Senad Vuković u tom poslu grubo iskorištavali Brunu Dinter, napisao je Butijer u podnesku Općinskom sudu.

I doista, provjerom tadašnjeg vlasničkog lista jedine nekretnine pokojne Brune Dinter, a radi se o 70 četvornih metara stare kamene kuće na Veprincu, utvrđeno je kako je objekt bio pod hipotekom. Sporazumom  o osiguranju novčane tražbine, potpisanom 21. svibnja 2008. između odvjetnika Senada Vukovića i Brune Dinter, uglavljeno je kako Bruna Dinter ima rok od tri godine da svom odvjetniku plati novčanu obvezu za zastupanje u jednom sporu u iznosu od 147 tisuća kuna te još 48 tisuća kuna za troškove zastupanja u još nekoliko sporova. Prema Sporazumu, ukoliko to ne plati, njen odvjetnik Senad Vuković ima se pravo naplatiti njenom nekretninom. Dakle, Slavici Šota i njenom odvjetniku nije bilo dovoljno što su za stotinu puta vrijedniju imovinu Bruni Dinter kupili tu trošnu kućicu, nego su još našli modus kako da joj, danas-sutra i to otmu.

Nekoliko odvjetnika s kojima smo razgovarali o ovoj temi, kažu da je njihov kolega Senad Vuković, upisujući hipoteku na jedinu imovinu svoje stranke, inače psihički labilne osobe koja je jedan dio života imala i djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, postupio nekorektno, nemoralno i nečasno. “Radi se o opasnom presedanu kolege Vukovića. Svima nama ponekad se zna događati da ne možemo naplatiti usluge koje smo pružili svojim klijentima, međutim u takvim situacijama uvijek pokušavamo postići nekakav dogovor. Ako se radi o manjim iznosima to gotovo uvijek u pravilu otpisujemo, a eventualno veća potraživanja utužujemo. Nipošto nije praksa, i suprotno je Kodeksu odvjetničke etike da bi se Sporazumom sa klijentom upisivala hipoteka na njegovoj imovini, pogotovo ako se radi o socijalno ugroženoj osobi kojoj je to jedina nekretnina i gubitak koje bi joj nedvojbeno ugrozio egzistenciju. Prema temeljnom Kodeksu odvjetničke etike, odvjetnik svojim ponašanjem u  društvu mora predstavljati pojam  humanosti, poštovanja ljudskog dostojanstva i progresivnih nastojanja u priznavanju i ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda. U slučaju Brune Dinter ima sumnje da odvjetnik Vuković nije tako postupao. Prije i iznad svega odvjetnik je dužan štititi interese svoje stranke što se u ovom slučaju očito nije dogodilo”, pojasnio nam je jedan ugledni odvjetnik.

Kad je riječ o kući u kojoj je do smrti živjela Bruna Dinter, i više je nego zanimljivo i indikativno kako su joj tu nekretninu za samo 30 tisuća maraka, odnosno 110 tisuća kuna, 1999. kupili odvjetnik Senad Vuković i Slavica Šota. U vrijeme  prije smrti Brune Dinter (2014. godine ), potraživanja odvjetnika Vukovića za pravne poslove koje je odradio za nju bila su dvostruko veća od kupoprodajne cijene kuće pokojne starice čije je rasuđivanje o novcu, materijalnim dobrima i imovini bila uopće krajnje sporna.

Anka Baričević, koja je sa suprugom 1999. godine Senadu Vukoviću i Slavici Šoti za 30 tisuća maraka prodala malu kućicu za Brunu Dinter, izjavila je 2012. godine kako su Brunu vidjeli  par puta prilikom dolaska na dogovore i kako je uvijek šutila i bila po strani, čudna i preplašena, te da je o njoj stekla dojam kako nije bila sva svoja i da ju je žalila. Tvrdila je kako su toj preplašenoj starici kuću kupili Slavica Šota i odvjetnik Senad Vuković ali razlog zašto oni kupuju kuću nije znala. Ono što je znala i tvrdila, bilo je to da su kuću Brune Dinter platili Šota i Vuković.

E sad, sasvim je logično postaviti pitanje zašto su odvjetnik Vuković i Slavica Šota u rujnu 1999. kupili kuću Bruni Dinter, i to u trenutku kad je ona već imala ugovor o doživotnom uzdržavanju sa drugom osobom, Alfredom Mahnićem. Odgovor na to pitanje može se pokušati dobiti kroz kronologiju tog jednog razdoblja na kraju 90-ih: najprije u srpnju 1998. Općinski sud u Opatiji nakon 15 godina Bruni Dinter, unatoč sukobljenim stavovima stručnjaka, vraća djelomično oduzetu poslovnu sposobnost što znači da sama bez Centra za socijalnu skrb i staratelja, može donositi odluke; potom Bruna Dinter s Alfredom Mahnićem potpisuje ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim joj on svaki mjesec do smrti plaća iznos njene peterostruko uvećane mirovine, a ona mu prepušta svoja dva poslovna prostora; nedugo nakon toga odvjetnik Senad Vuković i Slavica Šota, naizgled bez posebno vidljivog razloga, kupuju Bruni Dinter kućicu na Veprincu te, unatoč njenom dogovoru s Mahnićem, sklapaju kupoprodajni ugovor o dva poslovna prostora na Korzu. Bruna Dinter, po mnogima, tada krajnje psihički labilna iako joj je u međuvremenu na čudan način vraćena poslovna sposobnost, u kratkom je roku popisala ugovore koji jedan drugog pobijaju. U još kraćem vremenu, unatoč dogovorenoj kupoprodajnoj cijeni od 525 tisuća maraka i dijelu isplate u ratama koji se trebao odvijati sve do 2010. godine, ostala je bez ičega, s nagomilanim dugovima.

Oko svega toga vjerojatno je najtočnija tvrdnja Darka Dintera, bivšeg šogora Brune Dinter, koji joj je u nekim životnim fazama, znajući za njenu psihičku labilnost, pokušao pomagati, a koji je tvrdio kako joj nije smjela biti vraćena poslovna sposobnost, kako se ona nije mogla brinuti o sebi niti racionalno donositi odluke, ne samo kad joj je bila vraćena poslovna sposobnost 1998. godine nego i kad je 1999. godine potpisivala ugovor o doživotnom uzdržavanju, a također i  2000. godine kad je za sveukupno 525 tisuća maraka, koliko je bilo dogovoreno, prodala svoja dva poslovna prostora na riječkom Korzu. Dinter je kazao i to da je Bruna Dinter svojim odlukama, koje je donosila kao psihički labilna osoba, ugrozila svoju egzistenciju i život dok su se s druge strane ljudi oko nje okorištavali. 

Nema nikakve sumnje da su vrijedne i atraktivne nekretnine Brune Dinter- koje su pripadale obitelji njenog oca ali su nakon Drugog svjetskog rata bile nacionalizirane, pa je tek u Hrvatskoj uslijedio njihov povrat- bile i ostale predmet želja mnogih, koji su se uz nju nalazili tijekom njenog života u kojem su joj neki pomagali, a neki odmagali tražeći u navodnoj pomoći način kako da je prevare i dokopaju se skupocjenih poslovnih prostora na riječkom Korzu.

Alfred Mahnić, koji je bio staratelj Brune Dinter u jednom životnom razdoblju, javno je govorio  kako mu je  Slavica Šota u župnom dvoru u Kastvu, na sastanku održanom u prisustvu svećenika Franje Jurčevića, ponudila 100 tisuća maraka da se makne od Brune Dinter! Cijeli je slučaj smatrao prilično zamršenim, a kao početak je navodio činjenicu kako su on i Bruna Dinter radili zajedno u Brodomaterijalu. Mahnić je vodio vanjsku trgovinu, a Bruna Dinter bila je prevoditeljica za talijanski.  Službeni staratelj Bruni Dinter bio je  krajem 80-ih godina. Svojevremeno je izjavio i kako je pomagao Bruni Dinter na njen vlastiti zahtjev, 1998. godine kad su joj djelomično vratili poslovnu spsobnost, kao i  cijelo vrijeme, od 1990. do 2000. kad je živjela kod njegovog zeta kojeg je on sam zamolio da joj nakratko pomogne, a na kraju se je to protegnulo na deset godina u kojima Bruna Dinter nije platila nijednu stanarinu. Kako se je njen bivši staratelj izjašnjavao, Bruna Dinter u to vrijeme nije imala novca za preživjeti, bila je sama, rastavljena, s dugovima, ograničene poslovne sposobnosti, s depresijama, sklona,alkoholu, sve u svemu veliki problem i za sebe, i za svakoga tko bi joj želio pomoći. Dinter je shvatila kako je u bezizlaznoj situaciji, tvrdio je tada Mahnić, i zamolila ga je da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje je dogovoreno da joj on do njene smrti  plaća iznos u visini peterostruko uvećane njene mirovine. Zauzvrat bi Mahnić dobio, odnosno Dinter bi mu prepustila, njena dva  poslovna prostora na riječkom Korzu čiji se povrat očekivao, a on je to znao jer joj je i pri tome, kako je tvrdio, pomogao, te u njeno ime pokrenuo postupak.  Gospodin Alfred je jednom prilikom izjavio kako je ugovor potpisan 15. veljače 1999. godine, a samo par mjeseci nakon toga ugovora, Bruna Dinter je sa Slavicom Šotom sklopila  kupoprodajni ugovor kojim joj za ukupno 525 tisuća maraka, koliko je napisano, prodaje oba prostora! Bivši kolega Brune Dinter smatrao je kako za to nije bilo pravog razloga, osim pritiska kojem je ona bila izložena i da je ona prekršila njihov dogovor, te se je okrenula Šoti. Navodio je Mahnić i to, kako su Šota i Vuković Brunu Dinter jednom prilikom na ulici ispred kancelarije odvjetnika Ivana Čerina nasilno odveli kod jednog njihovog odvjetnika, gdje su ju obradili i uvjerili kako ju želi prevariti, a kako će od njih dobiti velike novce.  Nekadašnji staratelj smatrao je to velikom greškom Brune Dinter koja je bila slaba i lakomislena i tek je imala vraćenu poslovnu sposobnost, a koliko je pogreška velika, vidjelo se u onom trenutku kad  s navodnih pola milijuna maraka, Bruna Dinter nije imala od čega živjeti. Šota i Vuković kupili su toj usamljenoj i depresivnoj ženi kućicu na Veprincu i nedugo nakon toga Šota je  sklopila kupoprodajne ugovore, te preuzela poslovne prostore Brune Dinter. Mahnić je za neke medije potvrdio kako on smatra da je Slavica Šota u tom slučaju postupila s prijevarnim namjerama jer je sklopila kupoprodajni ugovor s Brunom Dinter iako je znala za ugovor o doživotnom uzdržavanju, između njega i Brune. Tvrdio je i kako su ga 2000. pozvali Šota i Vuković na sastanak gdje su mu ponudili 100 tisuća maraka kako bi se maknuo od svoje nekadašnje štičenice i da ju prepusti njima, što je on odbio jer ju je smatrao bivšom kolegicom, osobom kojoj je njegov zet 10 godina besplatno ustupao svoj stan, osobom s kojom je imao ugovor o doživotnom uzdržavanju i osobom kojoj je pomogao u povratu imovine, a on s takvom osobom i oko takve osobe nije  želio trgovati.

Neposredno prije potpisa kupoprodajnih ugovora sa Slavicom Šota, Bruni Dinter je vraćena djelomično oduzeta poslovna sposobnost. Bez nje je ostala još 1983. godine, jer je bila, piše u Rješenju Općinskog suda u Rijeci, psihički labilna, neuravnotežena, nesigurna, lakomislena, nedovoljno kritična u odnosu na svoje postupke, te joj je određena zabrana konzumiranja alkohola. Sud, međutim, procjenjuje da joj se stanje popravilo, te da posljednjih godina samostalno vodi svu brigu o svojim materijalnim i duhovnim potrebama. Stoga, predlaže vraćanje poslovne sposobnosti s čime se, međutim, nija složila službena starateljica Brune Dinter, koja je među ostalim istaknula kako Bruna Dinter nije bila u stanju odrediti vrijednost nekretnina i drugih stvari koje je još prije poklonila u bescijenje. Ona je smatrala da je Bruna Dinter manipulirana. Istaknuto je bilo i da Bruna Dinter zbog svojih karakternih osobina i duševnog stanja ne može procijeniti vrijednost imovine, te vrijednost novca i da bi joj vraćanje poslovne sposobnosti moglo dovesti u još nezavidniji materijalni položaj. Unatoč tim argumentima, Sudac Općinskog suda u Opatiji, Zlatko Kujundžić, Bruni Dinter vratio je poslovnu sposobnost. Slučajno ili ne, neposredno nakon toga sklopila je kupoprodajne ugovore za dva poslovna prostora, no umjesto financijske situiranosti, do smrti je bila težak slučaj. Koliko je Bruna Dinter bila materijalno i egzistencijalno ugrožena, govori činjenica da je Centar za socijalnu skrb u Opatiji zatražio od Grada Opatije intervenciju kako bi se platila dugovanja za struju Brune Dinter i kako bi se na taj način spriječilo iskopčavanje.

Osoba bliska Bruni Dinter, koja ju je posljednjih godina njenog života redovito obilazila,  prepričala nam je kako je svjedočila posjetama nekih novinara iz drugih redakcija koji su posjećivali Brunu Dinter. Tim je prilikama, navodno, u jednom trenutku bila lucidna dok bi se u drugim gubila, zaboravljajući godine i događaje. Prilikom jednog od tih  razgovora izjavila je kako unatoč svemu, dobro pamti telefonske razgovore s njenim odvjetnikom Senadom Vukovićem, a u posebnom sjećanju ostao joj je onaj kad joj je Vuković rekao da ne razgovara s novinarima, te da zapamti kako mu duguje mnogo novca. Starica je tada ostavljala dojam preplašene osobe, a pričala je kako su njeni problemi počeli kad su joj u požaru stradali otac i majka, zbog čega se je osjećala čudno i depresivno. Radi toga joj je 1983. djelomično oduzeta poslovna sposobnost i dobivala je razne staratelje. Ključno razdoblje njenog života kraj je 90-ih, objasnila je kako je tada, u vremenu kad su joj vratili djelomično oduzetu poslovnu sposobnost,potpisivala razne ugovore, a da ni sama nije zapravo znala kakve, ni što znače. Ova žena, koja je trebala biti bogatašica, znala je da ima poslovne prostore i da joj ih mnogi žele uzeti, da ju skorištavaju, te da su joj tu imovinu i uzeli. Tvrdila je kako je u to vrijeme sama sebi bila čudna, da nije bila pri sebi, a potvrdila je novinarima, koji su u to vrijeme s njom razgovarali,  kako je trenutak kad je sama mogla raspolagati nacionaliziranom imovinom, koja joj je vraćena, zapravo  bio početak kraja njene egzistencije.

Izrazito su sumnjivi i potpisi Brune Dinter na svim ispravama koje možete vidjeti u našoj galeriji. Jasno se može, već prostim okom laika, vidjeti da se radi o različitim potpisima, pa pozivamo naše čitatelje da se u to uvjere i sami.

Javno je govorila kasnije gospođa Dinter, kako je pogriješila jer je vjerovala krivim ljudima i da je zato ostala bez svega, a što se tiče Slavice Šote, izjašnjavala se je kako su povremeno ona ili njen muž dolazili donoseći joj nešto hrane ali da ih zadnjih godina nije bilo sve dok nisu čuli da se o svemu raspituju novinari.

Bruna Dinter napustila je zauvijek svijet, u kojem se nije snašla, 23.07.2014. godine izbezumljena, obespravljena, šikanirana, pokradena, a osoba koja joj je sve preotela, Slavica Šota, sebe želi prikazati za pravednicu.

Nažalost, Slavica Šota i ostali akteri ove priče ostati će nekažnjeni za ono što su učinili Bruni Dinter jer je u međuvremenu nastupila zastara kaznenog progona za ta kaznena djela.

Međutim, ova priča govori sve o liku i djelu Slavice Šote i apsolutno ruši svaku teoriju da bi ta osoba mogla biti pravednik i borac protiv korupcije. Slavica Šota je jedan obični beščutni bandit koja je na krajnje nemoralan način stjecala kapitalnu imovinu. Točno je da su institucije korumpirane, međutim u svijetu oko Slavice Šota korumpirani su samo oni koje je ona korumpirala, onaj stari korumptivni jugokomunistički kadar. Taj korumptivni kadar i korumpirani činovničići za sitne su nagrade Šoti dilali službene tajne.

Svojim aktivnostima i zadaćama koje zadaje nekolicini svojih  podanika, iz kojekavog Pokreta otpora, koje je Šota vješto opčinila svojom navodnom svetošću, ona očito ima za cilj otupiti oštricu institucija koja je očito krenula prema njoj.

Uskoro donosimo još jednu priču o sličnom modalitetu Šotinih “gospodarskih podviga”.

Za sve navode navedene u ovom i ostalim tekstovima posjedujemo dokaznu dokumentaciju, a dio dokumenata možete vidjeti i u našoj galeriji.

Naposlijetku, nadamo se kako će Slavica Šota prestati svojim pljuvanjem i vrijeđanjem napadati mene i moju redakciju, te kako će jedino zdravim argumentima pobijati naše navode, naravno, ukoliko ih ima. Pisanje o temi osobe Slavica Šota ima jedan jedini cilj, a to je istinito informiranje javnosti zbog čega sa gađenjem odbacujemo Šotine komentare po društvenim mrežama gdje komentira kako se radi o naručenim tekstovima.

 

Rabljena Vozila

Komentiraj

x

Pogledajte još

Najavljen Program 14. Dana antifašizma u Opatiji

Tema ovogodišnjih 14. Dana antifašizma u Opatiji (DAF) koji će se održati od 1. do 3. ožujka 2023. godine je ...