Tko je Slavica Šota? Kraljica riječkog Korza! V.dio

U ovom nastavku pisanja o temi “Tko je Slavica Šota? Kraljica riječkog Korza!” donosimo jednu od njenih neuspjelih malverzacija.

Obradu ove teme mogli bi smo početi sa zaključkom kako nitko nije savršen, bez obzira koliko kvalitetan bio u onome što radi. Slavica Šota imala je savršeno razrađen “modus operandi” i imala je dobru logistiku i zaštitu pri provedbi svojih malverzacija., međutim unatoč tome postoji i slučaj u kojem nije uspjela ostvariti svoj prljavi plan. Riječ je o slučaju Šotinog dosmrtnog ugovora sa sada pokojnom Katom Bućin.

Po modalitetu kojeg smo ranije detaljno opisali Šota je od svojih partijskih činovničića dobila metu u osobi Kate Bućin, starice koja je bila bez djece i obitelji, a kojoj je još prije duljeg vremena preminuo i suprug. Ta bolesna i teško pokretna starica imala je realnu potrebu da netko skrbi o njoj. Vjerujući u poštene namjere Slavice Šote, Kate Bućin s njom je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te vjerovala kako će joj Slavica Šota ostatak života učiniti ugodnijim i dostojnim čovjeka. Međutim, Slavica Šota iz tih razloga nije se niti obratila Kati Bućin. Slavica Šota obratila se Kati Bućin jedino kako bi ugrabila njenu imovinu. Ta imovina bio je vrlo vrijedan stan na atraktivnoj  adresi u Verdijevoj ulici br. 19. Da je tome tako jasno proizlazi iz činjenice što je Slavica Šota sa Katom Bućin sklopila ugovor o dosmrtnom, a ne doživotnom uzdržavanju. Naime, postoji velika razlika između ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja odmah po potpisu takvog ugovora stječe imovinu primatelja uzdržavanja i stupa u punopravno vasništvo nad tom imovinom, te njome, od tog momenta, raspolaže bez ikakovog ograničenja. Ukoliko se pak među strankama potpiše ugovor o doživotnom uzdržavanju tada davatelj uzdržavanja stječe imovinu primatelja uzdržavanja tek nakon njegove smrti, i tek se tada može knjižiti kao vlasnik i raspolagati istom. Slavica Šota ne samo da nije imala namjeru izvršavati svoje ugovorne obveze i brinuti se o starici nego joj se nije niti dalo čekati da sa imovinom Kate Bućin počne raspolagati tek nakon njene smrti.

Međutim Kate Bućin uspjela je, doduše ne za svog žvota, osujetiti taj zločesti plan Slavice Šote. Zbog nužne potrebe za osobom koja će se brinuti o njoj, Kate Bućin pronašla je ženu sa tržnice koja je do tada prodavala neke Katine ručne radove. Ta žena, Ruža Haramičić, skrbila je o Kati Bućin sve do njene smrti, 28. kolovoza 1998. godine. Zbog te je skrbi Kate Bućin odlučila tužiti Slavicu Šotu radi poništenja tog ugovora, te je novi ugovor sklopila sa svojom stvarnom uzdržavateljicom Ružom Haramičić. Kako je za trajanja sudskog postupka Kate Bućin preminula, Ruža Haramičić preuzela je poziciju Kate Bućin u tužbi protiv Slavice Šote. Tako je 4. svibnja 2005. donesena nepravomoćna presuda u korist Ruže Haramičić. Ta predmetna presuda postala je pravomoćna 19. travnja 2006. godine, a ovršna 4. listopada iste godine. Ovom ovrhom Slavici Šota oduzeto je ono što joj nikada nije niti pripadalo i u ovom slučaju moglo bi se reći da je pravda u konačnici došla po svoje. Žalosno je jedino što je pravda stigla osam godina nakon smrti žrtve i što je zločinac ostao nekažnjen.

Ovakvih malverzanata kao što je Šota ima svuda oko nas. Stava smo, i uvijek ćemo biti protagonisti takvog mišljenja, kako institucije pravne države moraju iznaći načina za detektiranje, procesuiranje i kažnjavanje ovakovih gnjusnih malverzacija. Kao autor ovog teksta usuđujem se reći i javno iznijeti da sam stava i mišljenja kako je uvijek bolje da iza osobe koja nema nasljednike njena imovina pripadne bilo kojoj fizičkoj osobi, nego lokalnoj samoupravi. Ovakav stav branim teorijom da je bolje da neka osoba stekne imovinu s kojom će svoj život učiniti kvalitetnijim, nego da to pripadne lokalnoj samoupravi, za koje je opće poznato da izrazito loše upravlja i gospodari tom imovinom, a nerijetko se događa da javna imovina postaje predmet nekakvih malverzacija i korumptivnih aktivnosti. Međutim, apsolutna je obveza one fizičke osobe  koja stječe nečiju imovinu u tom i takovom odnosu uzdržavatelja i primatelja uzdržavanja da svoju obvezu ljudski izvrši, bez obzira koliko dugo ona trajala i koliko mu ona lagana ili teška bila. No, ovo nije samo pitanja pridržavanja ugovorom preuzetih obveza nego je pitanje savjesti i morala ugovaratelja.

U kontekstu navedenog možemo samo reći da smo još jednom s uspjehom dokazali našim čitateljima kako naša pisanja o tome tko je Slavica Šota nisu naručeni tekstovi nego se radi o isključivoj reakciji na brutalnu obmanu javnosti. I u ovom slučaju za svako napisano slovo imamo čvrste materijalne dokaze, a kojih ćete dio pronaći u našoj galeriji. Slavica Šota je protagonirajući sebe kao osobu i borca za ljudska prava obmanula javnost kako se radi o časnoj i poštenoj osobi. Ni to nije toliki grijeh i nema takvu težinu da bi mi tome pridavali toliku pažnju. Ono zbog čega smo posvetili posebnu pažnju Slavici Šota je činjenica da već godinama sije teške lažne optužbe koje ne potkrepljuje nikakovim dokazima. Upravo lansiranjem takvih optužbi i kaznenih prijava izaziva suosjećanje javnosti i regrutira svoje podanike. Međutim, takve informacije kod ostalih građana-običnih ljudi jedne zajednice u jednom uređenom društvu izazivaju opravdanu nelagodu i strah da bi oni sami mogli postati žrtve sustava, koji je prema takvoj slici kriminaliziran i koji ne funkcionira. No, to nije realna slika, to nisu stvarni događaji. Ugroza koja navodno prijeti Slavici Šoti je nestvarna i imaginarna. Ona postoji samo u projektu Slavice Šota, odnosno u  strukturi materijalnog projekta koji je samo u njenoj glavi. Taj projekt je imovinskog karaktera. Tim projektom, navodnih urota i zavjera, Slavica Šota ima za cilj izgraditi alibi unaprijed i otupiti ili potpuno slomiti oštricu institucija koje istražuju porijeklo njene imovine. Apsolutno se ograđujemo od zaštite bilo koga od osoba koje Šota proziva i označava ih svojim krvnicima i progoniteljima. Naravno da ne isključujemo mogućnost da je Slavica Šota, iz kruga ljudi koje označava svojim neprijateljima, ima i onih s kojima iz prošlosti vuče stvaran konflikt, međutim, nitko ne može sebi dati za pravo da drugog optužuje za ono što zna da nije učinio. Isto tako, ne može si uzeti za pravo da izmišlja lažne optužbe, da neosnovano kleveta, da optužuje i obitelj svojeg neprijatelja i da, što je najgore, huška javnost u tom smjeru i na takav način.