Kineski, čileanski, argentinski ili domaći med? Kad bi potrošači mogli birati, najvjerovatnije bi se bez razmišljanja odlučili za domaći med, čak i uz 30 do 40 posto višu cijenu.
S obzirom na to da kontrole nisu obvezne, a inspekcije još “zapinju”, prodaja meda u Hrvatskoj trenutačno je tako na odgovornosti samih proizvođača te prodavača koji sami traže potvrdu da ne prodaju mačka u vreći.
U Zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar ove je godine analizirano 45 uzoraka meda koje su sami subjekti u poslovanju s hranom donijeli na analizu prije stavljanja proizvoda u prodaju. Iz Zavoda kažu kako čak trećina uzoraka nije bila u skladu s propisima, nije odgovarala peludnoj analizi ili pak uopće nije imala peludnih zrnaca. Neki su deklarirani kao bagrem, a kako u njima nije otkriveno ni zrnca peluda bagrema, naposljetku su ipak stavljeni na tržište – s deklaracijom livadnog meda. Takvih je bilo čak dvanaest, tri su meda bila potpuno neispravna, niske kvalitete ili lažni, a kako su naručitelji usluga ujedno i vlasnici analize – i nije ih otkrila sanitarna inspekcija – u Zavodu se nadaju da nije dospio na tržište.