Liburnija Regionalni liburnijski portal
Donošenje Pravilnika o doniranju hrane prvo je bilo najavljeno do ljeta, potom do početka rujna, a sada se čini kako je uzet još jedan vremenski produžetak zbog njegove opsežnosti i specifičnosti materijala koji se treba baviti osjetljivim pitanjem kao što je hrana i njena distribucija.
Između ostalog, zna se čuti kako je stvar i u tome što izrada odredbi ide u nas od početka. Realno, postoji niz država, čak i europskih, koje su to pitanje rješile ili krenule rješavati, pa nije da nema iskustava za kojima se možemo povesti, a ne manjka ni raznih privatnih inicijativa, koje bi također trebalo uzeti u obzir i maksimalno im olakšati s administrativne strane.
Po nekim procjenama u Hrvatskoj se godišnje baci 400 000 tona hrane, odnosno oko 90 kilograma po stanovniku – 3 milijarde kuna vrijedne namirnice. To su doduše samo procjene, obzirom da nemamo pouzdane baze podataka. Dućanima, pekarama, mesarima, trgovačkim lancima često se zbog PDV-a više isplati baciti nego donirati. Svi se vjerojatno sjećamo članaka o kažnjavanju pekara koji je dijelio neprodani kruh te s druge strane vijesti o djeci koja gladna padaju u školama ili apelima za donošenje namirnica u prazne socijalne samoposluge. Pravilnik bi te stvari trebao promijeniti.
Nužno je propisati uvjete (zdravstvene i kvalitativne) koje hrana mora zadovoljavati kako bi se mogla donirati i konzumirati nakon isteka roka, te uvjeti kome i kako donirati. Za cijeli taj postupak, od doniranja, provjere i evidentiranja, sve do krajnjih korisnika, bit će potrebna baza podataka, banka hrane kakve već postoje u drugim europskim zemljama. To je nešto zahtjevnije i striktnije od sadašnjeg sustava poput socijalne samoposluge, Caritasa ili pučkih kuhinja, koji počivaju na volontiranju. Između ostalog, pratit će se kolike su potrebe u pojedinim dijelovima države, šgdje hrane ima viška, gdje manjka, te olakšati distribuciju.
Još je jedan važan razlog produžavanja postupka donošenja pravilnika, a to je priprema sa strane onih koji će tu igrati itekako aktivnu ulogu, proizvođači i trgovci hranom, koji moraju obaviti međusobne konzultacije. Za njih se trenutno razmatraju i porezne olakšice kod darivanja. Dosadašnje ograničenje darovanja do dva posto prihoda ubuduće biti i iznad dva posto. To bi ih trebalo stimulirati da hranu doniraju, a ne bacaju. S druge strane, iz Hrvatske poljoprivredne komore naglašavaju kako treba razviti mehanizam koji će sprečavati da jednom donirana hrana završi ponovo u prometu odnosno na policama dućana i druge moguće zloupotrebe.
Procjenjuje se da će biti potrebno oko godinu dana od stupanja pravilnika na snagu za procjenu financijskog učinka, troška cijelog sustava, kao i objedinjavanje svih potrebnih podataka za njegovo funkcioniranje. Čini se puno, no korist koju bi imali od uređenog sustava doniranja u narednim godinama ukazuje da se isplati raditi na tome.
