Liburnija Regionalni liburnijski portal
Samostalna izložba pod nazivom “Dijalog” Dražena Filipovića Pegle, u organizaciji Hrvatskog muzeja turizma i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, bit će otvorena u dva termina na dvije lokacije. Večeras je otvorenje izložbe u galeriji Juraj Klović (Verdijeva 19 b, Rijeka) u 19:00 sati, a u Opatiji će otvorenje biti održano sutra u 19:00 sati u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer.
Autentični slikarski pristup, bazičan i slojevit u bogatstvu kolorističkih segmenata u naizgled običnoj dvodimenzionalnosti, karakteristika je novog ciklusa radova Dražena Filipovića Pegle. U ovim radovima vidljiva je višeslojna struktura, smioni sistem poteza i esencijalnost razmišljanja te logičan razvoj i razrada stilskih atributa iz prethodnih razdoblja. Istraživanje apstraktnih tema implicira produbljivanje vlastitog izraza novim vrijednostima s prepoznatljivim, ali i osvježenim likovnim svojstvima. I ovdje je vidljiva konstanta osobnosti, kao i veliko slikarsko iskustvo. Racionalni ritam crnih ili sivih struktura, konstrukcijski je crtež koji dominira i tvori složeni preplet, ispunjen vrlo skladnim i razrađenim elementima boja, jer boja kao novina, ali i konstanta njegovog rada nameće se u ovim djelima svojom zavodljivošću i skladom. Unutar shematskog crteža, rastera linija i vrlo složenih mreža prostire se nedefinirana tvorba finih i jasnih površina. Poput vitraja one su omeđene, šire se i povećava, sažimaju oblik i tvore likovnu misao vrlo preciznog i razrađenog rukopisa. Njegovo slikarstvo bogato je grafičkom linijom koja raščlanjuje i stvara, a sam prostor ispunjen je do najsitnijeg detalja finoćom tekstura i kolorita koji je vrlo kvalitetan i plemenit. Upravo takva, poetična, ornamentalna, nemirna i snažna boja daje slici punoću, čineći morfologiju njegovog stila snažnim i atraktivnim, a samo platno vibrira u njezinoj preobrazbi. U svemu tome stil likovnosti je vidljiv i neovisan, a dinamika površine posjeduje određeno gibanje i nemir. Čvrste kompozicijske sheme poteza naglašavaju važnost crteža, smišljenog sklada i ozbiljnosti, a samo metjeovsko umijeće nameće se u snazi doživljaja. Svaka od tih slika sadrži tajnu, skriveni kodni zapis umjetnika koji se igra našom percepcijom i navodi nas na potragu za ključnim elementom asocijacija. Snažna autorska obilježja proizlaze iz suptilne sinteze grafičkog, odnosno crtačkog umijeća i slikarske poetike koja tvori jake, dovoljno eterične i konstruktivne slike. One posjeduju onu potrebnu suvremenu dimenziju prostora koji svoju vizualnost nameće dominantno i neovisno o strujama, prodirući u sam vrh hrvatske likovnosti, napisala je Jasna Rodin
Autonomija likovnih procesa i kreativne slobode omogućila je nastajanje i bujanje novih trendova što su odavno oslobodili umjetnost ovisnosti od realnosti. Otvorila je put subjektivnim pobudama, oblikovnim novitetima i raritetima, spontano je odbacila predvidljiv i prepoznatljiv odraz stvarnosti. Distancirala se od vizualne prepoznatljivosti i dopustila prodor još neviđenom i nepostojećem koje će po prvi put zaživjeti kao čista umjetnost, umjetnost dostatna sama sebi larpurlartizam( iz prve polovice 19. stoljeća), kojeg će u početku proklamirati samo smjeli autori. Odreći se domicilnog teritorija s utabanim stazama i lutati nepoznatim i neistraženim bespućima, ipak je hrabrost i rjetkost. Apstrahiranje viđenog sublimira apstraktnu ekspresivnost kao nužnost. Trendovski pokret koji je svojedobno na mah zahvatio mnoge umjetnike, s vremenom je postao odabir samo odabranih koji su ga mogli slijediti. Slikarstvo Dražena Filipovića Pegle generički je izrastak apstraktnog i istraživalačkog slikarstva premda je svoj umjetnički put započeo figurativnim, kasnih sedamdesetih godina 20. stoljeća. U nekoliko ranijih ciklusa iz 80-ih i 90-tih godina 20. stoljeća i na pragu novog milenija, kristaliziralo se njegovo nagnuće apstraknom likovnom promišljanju. Onom koje neprekidno propituje oblik, formu, kompoziciju, nove materijale i njihove tehničke mogućnosti i kombinacije. Bogat umjetnikov opus oživotvorio je apstrakciju i istaknuo kao njegov intimni odabir, dominantan trend njegovih likovnih stremljenja prisutnih na riječkoj likovnoj sceni već četiri desetljeća. Apstrakciji se priklonio iz uvjerljivih unutarnjih razloga, ali i tehničke znatiželje i strasti u traganju za savršenstvom oblika. Premda apstrakcija sama po sebi dopušta bezgraničnu slobodu poteza, formi, oblika, struktura, na Filipovićevim platnima ništa se ne događa stihijski. Odmjerenost i usuglašenost svih elemenata jamči nepovodljivost i vitalnost likovnog izričaja. Preciznost i čistoća izvedbe sastavnica su doživljajnog sadržaja njegovih djela. Tisuće spirala, ne saplićući se međusobno, ritmički liježu na slikarsku površinu i stvaraju podatnu podlogu u koju će se ugnijezditi zamišljena forma. Klupka spirala su pređa za tkanje suštinskih sadržaja, prapočelo inspiracija koje će poteći platnom… Dvodjelna izložba pod nazivom „Dijalog“, istovremeno je postavljena u Rijeci i Opatiji. Dijalog se odvija između čiste apstrakcije i apstraktne figuracije. Zapravo autor kroz svoja djela angažirano polemizira sa samim sobom. Apstraktna umjetnost je paradigma Filipovićevih djela. Geometrijski raster naglašene strukture je mreža u koju je uhvaćen oblik zasićen bojama koje zrače žarkim koloritom. Nova figurativnost zapravo je apstraktna figuracija. Glorificira ljudsko tijelo u svom savršenstvu, mladoliko i gipko, premda organske forme oblikuje aplikacijom geometrijskih likova. Tijela pozicionira u provokativne poze, bez emocionalne suzdržljivosti i purizma. Filipovićeva platna su uređena i dorađena. Slikarsku površinu reljefira nanosima drugih materijala, ispitujući njihove mogućnosti (metal, terakota). Crtačke poteze izvodi po zanatu, upornim, sofisticiranim kružnim pokretima. Tehnička izvrsnost u izvedbi radova neumitno formira njegovu oblikovnu volju. Dražen Filipović je već nekoliko desetljeća aktivno prisutan na riječkoj likovnoj sceni. U poplavi raznih novotarija što svakodnevno izviru u umjetnosti, ostao je vjeran svom fundamentalnom porivu. Poklonik je kulta apstraktnog slikarstva. Modulacije apstrakcije neprekidna su igra između umjetnika i izvedbenog čina njegovog kapitalnog djela na koji ga nagoni onaj nutarnji poriv koji želi vrisnuti i ostati anoniman istodobno. Obavijena vječnom mistikom, apstrakcija će i dalje ostati nepresušno vrelo, ali samo odabranih, napisal je Mirjana Kos
