Liburnija Regionalni liburnijski portal
Kroz ovaj i nekoliko sljedećih dana razotkrit ćemo lik i djelo Slavice Šota koja već godinama ostavlja dojam velikog borca protiv korupcije i borca za prava obespravljenih.
Lik žene zviždačice koja već nekoliko godina zaokuplja pažnju kvarnerske i hrvatske javnosti teškim optužbama na račun lokalnih i državnih političkih i institucionalnih funkcionera nagnao nas je da istražimo tko je zapravo ta žena i zašto se institucije oglušuju na njene vapaje, prozivke i prijave. Slavica Šota koja je u manirima Vesne Balenović sebe predstavila kao borca za pravednost i prava potlačenih posebice nas je šokirala svojom izjavom kako ne priznaje hrvatsko sudstvo i zato smo odlučili dovršiti naše poduže istraživanje o liku i djelu Slavice Šote upravo sada.
Slavica Šota doselila je u Rijeku 1968. godine iz Srbije, točnije Sombora gdje je rođena. Radi se o članici UDBAške obitelji koja je svoj streloviti uspon na riječkom području započela upravo na krilima riječke UDBE koja je nažalost i danas duboko ukorijenjena na kvarnerskom području. Istaknuta članica UDBE bila je majka Slavice Šote, Janja Vunić, koja joj je i osigurala potporu te moćne zločinačke jugokomunističke organizacije. Od tada je krenuo pohod Slavice Šote na najatraktivnije lokacije na području grada Rijeke za koje se je javno znalo da ih mogu dobivati isključivo osobe bliske UDBI i visokim partijskim funkcionerima. Žena koja kroz percepciju javnosti ostavlja dojam ugrožene i potlačene osobe koju maltretiraju i kojoj imovinu oduzimaju lokalni politički moćnici pod zaštitom pravosudnih funkcionera zapravo je jedna od najbogatijih osoba u Primorsko-goranskoj županiji.
Kako je utvrđeno poreznim nadzorom, Slavicu Šota početkom devedestih u njenom strelovitom usponu financijski je pomagao kontroverzni kastavski župnik Franjo Jurčević. Dobar dio svoje imovine Slavica Šota otela je sirotinji, odnosno nemoćnim i neukim ljudima. U tome su joj ponovno potpomagale njene UDBAške veze instalirane u državnim institucijama. Činila je to na krajnje perfidan i zločest način. Njen “modus operandi” bio je takav da je pronalazila na ulicama i u staračkim domovima osobe koje su imale vrijednu imovinu, a kojima je bila oduzeta poslovna sposobnost. Koliko je moćna bila Slavica Šota svjedoče činjenice da je preko svojih veza u Centru za socijalnu skrb uspjela na svega nekoliko dana ishoditi rješenja kojima se tim osobama vraća poslovna sposobnost. Nakon što im je vraćena poslovna sposobnost te osobe bi Slavici Šota prepisale svoju imovinu, a Centar za socijalnu skrb ponovno bi im oduzeo poslovnu sposobnost koju im je nekoliko dana ranije, iz samo Šoti i njima znanih razlozloga, vratio. Ponovno se nameće pitanje zašto se Slavicu Šota zbog toga ne procesuira?! Ne pocesuira ju se iz razloga što je za ta njena nedjela nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Dakle, zbog ovakvih nedjela Slavica Šota ne može i neće kazneno odgovarati ali se zauvijek mora znati tko je i što je osoba Slavice Šota.
Koliko je Slavica Šota moćna možemo jednostavno izreći kroz konstataciju da kada bi Slavica Šota uspjela kupiti zgradu Zagrebačke banke tada bi se ulica Garibaldi jednostavno mogla preimenovati u šetalište Slavice Šote, budući da su svi ostali poslovni prostori te ulice u njenom vlasništvu. Osim milijunske imovine na riječkom Korzu Slavica Šota vlasnica je vile u naselju Srdoči i dvije vile u uvali Lukovo Šugarje do kojih može doploviti i sa brodom. Takvu privilegiju u vrijeme komunizma imao je još jedino Tito i njemu uzak krug partijaša.
Slavica Šota svojim je potezima očito odlučila na krajnje ružan i brutalan način smijeniti aktualnu vlast u Primorsko-goranskoj županiji i tako pomoći desnici da na tom području zavlada. Iako je politika našeg medija i mene kao urednika uvijek istinoljubljiva, moglo bi se reći da smo politički naklonjeni filozofiji desne opcije, međutim nikako ne možemo pristati proći pored licimjerja Slavice Šote i izbjeći javnu osudu njenih nemoralnih, neljudskih i zločestih podvala.
Slavica Šota tako već godinama proziva predsjednika Županijskog suda u Rijeci Veljka Miškulina kao zaštitnika riječkog gospodarskog moćnika Mirka Pavičića iako zato nikada nikome nije ponudila nikakove dokaze. Veljko Miškulin već je gotovo dva desetljeća sudac Županijskog suda u Rijeci i njegova sudačka karijera nije obilježena niti jednom mrljom. Stoga je neprihvatljivo i zabrinjavajuće da jedna takva osoba poput Slavice Šote neometano i bez sankcije već duži vremenski period javno atakira predsjednika najveće lokalne sudbene vlasti. Osim što ga je prozvala zaštitnikom Mirka Pavičića, Slavica Šota prijavila je Veljka Miškulina da uživa status lažnog branitelja. Takova prijava je odbačena, međutim Slavica Šota nikada nije odgovarala za lažno prijavljivanje kao što nije odgovarala za još niz lažnih prijava na štetu raznih policijskih i pravosudnih djelatnika te političkih funkcionera. Tako je naprimjer Slavica Šota prijavila Željka Kruneš, načelnika sektora krim policije, Policijske uprave Primorsko-goranske, da je organizator likvidacije bliskih članova njene obitelji, a sve po nalogu Veljka Miškulina. Takove optužbe, na granici sa znanstvenom fantastikom, su odbačene od strane Županijskog držvnog odvjetništva u Karlovcu. Postavlja se jasno pitanje: Zašto je po njenoj prijavi postupalo Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu?! Postupalo je iz razloga zato što je riječko Županijsko državno odvjetništvo zatražilo delegiranje drugog Županijskog odvjetništva kako bi se izbjegla pristranost budući je Željko Kruneš policijski službenik sa riječkog područja.
Činjenica da se netko uopće bavi takovim prijavama osobe koja već godinama sije lažne kaznene prijave je u najmanju ruku začuđujuća. Institucije moraju snažno odgovoriti na takav brutalan oblik njihove zlouporabe i stati na kraj podnositeljima lažnih kaznenih prijava jer je lažno prijavljivanje kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. Službena dužnost, dakle obvezuje nadležno Državno odvjetništvo da kazneno progoni onoga tko lažno prijavljuje drugoga za učin kaznenog djela koje nije počinio ili se takov događaj uopće nije dogodio. Samo takove snažne i oštre reakcije na podnošenje lažnih kaznenih prijava mogu stati na kraj lažnim prijaviteljima za koje je evidentan trend iznimnog rasta u hrvatskom društvu što je ozbiljno zabrinjavajuće. U ovom smislu svakako ćemo zatražiti pojašnjenje od strane Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci.
Slavica Šota, osim što je zločesta i nemoralna osoba, vrhunski je manipulator. Naime, Slavica Šota uspjela je oko sebe mobilizirati nekolicinu građana i očito ih kao dobar orator uvjeriti u istinitost svojih optužbi i svoju zločestu ciljanu filozofiju. Nemoral kojim šokira Slavica Šota leži u činjenici da je u svoj “Pokret otpora- Riječani protiv korupcije i organiziranog kriminala” koji, dapače, nije ni registriran kao udruga ili bilo kakova druga vladina ili nevladina organizacija, uspjela uključiti i roditelje tragično poginulih sestara Filipović. Nema čovjeka kojem se neće zalediti krv u žilama na spomen tragedije koje se je dogodila obitelji Filipović i zato nam je iznimno teško da tu okolnost moramo spominjati u kontekstu Slavice Šote. Međutim, Slavica Šota njihovim članstvom vješto manipulira jer je očito svjesna da je javnost posebeno senzibilna i osjetljiva na spomen te obitelji i tragedije koja se njima dogodila. Slavica Šota “kupila” je Ljubicu i Dragana Filipović slavodobitnom tvrdnjom da ona zna krivca koji je prouzročio njihovu tragediju. Naravno, Slavica Šota taj podatak ne zna, kao što nema saznanja i dokaze za sve ostale lažne kaznene prijave koje je podnijela. No, i u ovom slučaju Slavica Šota podnijela je prijavu. Tom prilikom prijavila je da je nesreću prouzročio sin Roberta Ježića. Naravno, i u ovom slučaju tijela progona nisu našla dokaza Šotinim optužbama, a niti ih je Šota sam ponudila.
U ovom uvodnom tekstu koji razotkriva lik i djelo Slavice Šote apsolutno smo isključili politiku i naklonost bilo kome. Vodili smo se isključivo činjenicama i istinom te smo pisali držeći se strogo profesionalne etike i vlastite savjesti. Ograđujemo se od pogodovanja bilo kome ili naklonjenosti bilo kojoj političkoj opciji u odnosu na ovaj tekst. Ovim tekstom cilj nam je stati na kraj osobi koja zlorabi pravni sustav i medijski prostor te na nemoralan i protuzakonit način pokušava ostvariti svoje bolesne ambicije. Međutim, ne ograđujemo se od napada na zaostale “metastaze” UDBE. Svim silama i našom skromnom medijskom snagom suprotstaviti ćemo se tom davno posijanom sjemenu zla. O ostalim nezakonitim aktivnostima Slavice Šote na našem portalu moći ćete čitati kroz naredne dane.
