Liburnija Regionalni liburnijski portal
Iako je u 2015. godini gospodarska kriza već bila za nama, a Grad je uspješno priveo kraju otplatu obveznica za gradnju bazena i dvorane na Zametu, nalaz Državne revizije za 2015. godinu također je bio uvjetni.
Revizija navodi da je dio nepravilnosti utvrđenih 2013. ponovljen, odnosno nije otklonjen, a to se uglavnom odnosi na evidentiranje obveza za dugoročni najam nekretinina za izgradnju poslovno-turističkog kompleksa koje koncem 2015. iznose 10,8 milijuna kuna i centralnog objekta na groblju, piše Novi list.
Ali također i na obvezu uplate u državni proračun pripadajućeg dijela sredstava od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo u iznosu od 56,8 milijuna kuna. To je, dakle, onaj isti akumulirani dug prema državnoj kasi, koji je u međuvremenu narastao na 56,8 milijuna kuna i samo dobra volja Ministarstva financija spašava lokalnu vlast od blokade računa.
Revizija također navodi i kako nije riješena jedinstvena evidencija naplate prihoda, a nenamjensko trošenje u toj godini kreće se na 25 milijuna kuna.
Na izgradnju poslovno-turističkog kompleksa na Preluku, koji se nije dogodio, trošak je već narastao na 16,5 milijuna kuna.
Gledajući ukupno poslovanje, dospjele obveze u odnosu na 2013. veće su za točno 50 posto i iznose 172,6 milijuna kuna.
Također, nepoštivanje rokova plaćanja eskalira – obveze s prekoračenjem roka plaćanja od 360 dana sada već iznose 55 milijuna kuna ili čak 32 posto svih obveza Grada Rijeke! To znači da je Grad poduzetnicima koji su obavljali radove ostao dužan taj nemali iznos, a što to znači za male obrtnike, posebno u građevinarstvu, potpuno je jasno. Grad je pritom dužan i vlastitim komunalnim i trgovačkim društvima, i to 50 milijuna kuna – pritom je donesena odluka da se to plaćanje obveza odgađa do kraja 2016. godine.
Ukupno, Grad u posljednjih sedam godina iskazuje manjak prihoda nad rashodima od 246,7 milijuna kuna, a pritom za 236 milijuna kuna od toga, dakle praktički za sve, nije utvrđen nikakav program mjera.
To bi bilo otprilike kao da građanin u svom domaćinstvu ima na tekućem računu minus od 24 tisuće kuna, a nema niti buduću plaću niti ikakav plan o tome iz kojeg prihoda i kako pokriti 23 tisuće kuna, da pokušamo na plastičan način prevesti ovakvo stanje proračuna na normalan jezik.
Grad u 2015. i dalje duguje svojim proračunskim korisnicima i ne plaća im na vrijeme ugovorene programe, ali što je najgore, to ni ne prikazuje u svojim evidencijama: »U poslovnim knjigama nisu evidentirane iskazane obveze u iznosu od 13,2 milijuna kuna, a odnose se na obveze po ispostavljenim nalozima za prijenos sredstava neprofitnim udrugama, obveze prema ugovoru zaključenim sa udrugom za organizaciju Europskih sveučilišnih igara, komunalnom društvu za javni prijevoz, poslovnoj banci za kredit koji je odobren jednom proračunskom korisniku te obveze za kupnju zemljišta, a otplate nisu planirane proračunom ni projekcijama proračuna«. To znači da Grad jednostavno uopće nije evidentirao u knjigama neke od svojih poslovnih obveza – da li to znači da ih je netko želio prikriti od Državne revizije?!
Primjerice, kad je riječ o dugovima proračunskim korisnicima, Grad nije po dogovoru Vatrogasnoj zajednici Grada Rijeke uplatio sredstva za financiranje redovne djelatnosti u iznosu od 2,2 milijuna kuna u toj godini, a za jedan dug vlastitom komunalnom poduzeću u iznosu o 9,9 milijuna kuna Grad čak ne raspolaže ni dokumentacijom o tome.
No, ono što je doista veliki problem za Grad Rijeku i osobe koje ga vode, a ne tiče se izravno samo poslovnih knjiga nego baratanja proračunom i sredstvima građana u cjelini, jest pitanje realizacije kapitalnih projekata u Gradu Rijeci. Oporba je o tome često govorila, zadnji koji su se na tu temu oglasili bili su članovi Akcije mladih, a i Državna revizija upozorava koliki je broj projekata čija je priprema skupo stajala, a onda se od njih i službeno odustalo, ili pak nema obrazloženja što su pravi razlozi da se u te radove već jednom ne krene.
Taj dio je najbolje citirati, kako ne bi uslijedila reagiranja Ureda Grada o tome da se te ocjene subjektivno komentiraju: »Pojedini kapitalni projekti se ne realiziraju planiranom dinamikom u skladu sa Strategijom razvoja Grada Rijeke. U 2015. su izgrađeni pojedini projekti koji nisu planirani Strategijom.
U pripremu izgradnje i projektnu dokumentaciju MMSU-a, uključujući trg i javnu garažu, te Gradske knjižnice utrošeno je 21.469.246 kuna. Nije se započelo s izgradnjom već je lokacija zamijenjena novom, te postojeća projektna dokumentacija nije upotrebljiva. Zbog izmjene lokacije otpisana su ulaganja u projektnu dokumentaciju u iznosu 13.367.291 kuna.
Grad je do 2015. uložio sredstva u pripremu izgradnje i zemljište za kompleks u sastavu kojeg se planira izgraditi novi autobusni kolodvor u iznosu od 45.209.423 kuna. Prihvaćen je model izgradnje putem javno-privatnog partnerstva od kojeg se odustalo. Grad je u 2009. kupio motorni brod (Galeb) za koji su do konca 2015. ostvareni rashodi u iznosu 7,533.988 kuna.
Predviđena koncesija za gospodarsko korištenje broda nije realizirana i brod nije stavljen u funkciju. Za kupnju nekretnine tijekom 2015. godine uloženo je 6.768.500 (zgrada u Industrijskoj ulici, iz stečaja tvrtke, za agenciju Porin), bez prethodne studije opravdanosti ulaganja i utvrđene namjene za cjelokupnu zgradu. Prije preuzimanja obveza po investicijskim projektima, Grad nije provodio stručno vrednovanje, ocjenu opravdanosti i učinkovitosti investicijskog projekta te nije osigurao izvore financiranja«.
Treba dodati i da je Državna revizija izrijekom rekla da ovime Grad ne postupa prema odredbama Zakona o proračunu, »jer je navedenom odredbom propisano da se proračunska sredstva moraju koristiti u skladu s načelima dobrog financijskog poslovanja, a posebno s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti« – a to očito ovdje nije slučaj. Revizija izrijekom drži lekciju ljudima koji vode gradski proračun te »nalaže da se prije preuzimanja obveza po investicijskim projektima provodi stručno vrednovanje … kako bi se proračunska sredstva koristila u skladu s odredbama Zakona o proračunu, i kako se ne bi odustajalo od projekata nakon angažiranja značajnih sredstava«.
Doslovce, državni revizori gradskoj vlasti napominju da se ne igra novcima građana za projekte koji nisu dobro pripremljeni, nemaju financijske izvore, niti studije opravdanosti. Riječ je o desecima milijuna kuna koji su otišli u vjetar za pripremu projekata koji nikad neće ugledati svjetlo dana, ili bar nisu dosad, a logično se postavlja pitanje što će se dogoditi ako Rijeka nakon izbora dobije novu vlast i ako netko odluči kopati po tim knjigama, tražeći razloge za pokretanje bilo kakvih postupaka protiv ljudi koji su godinama na čelu Grada. Imaju li gradski oci razloga za strah, ako dođe do promjene vlasti? Također, otvara se i pitanje zašto se Rijeku uopće guralo u megalomanske projekte koji joj, realno, nisu ni potrebni s obzirom na kontinuirani pad broja stanovnika.
Zbog čega bi gradnja novog kolodvora trebala uključivati veći dio Žabice i potez čak od sadašnjeg autobusnog kolodvora prema željezničkom kolodvoru, zbog čega novo autobusno stajalište ujedno mora imati i poslovno-trgovački centar i ogromnu garažu, ako je pritom gradski proračun u jednom trenutku već opterećen s milijardom i dvjesto milijuna kuna? Tko će odgovarati za takve pogrešne i skupe odluke, te nikad realizirane kapitalne projekte?
To su pitanja koja će se vjerojatno postavljati opozicija i vlast na lokalnim izborima koji slijede ove godine u svibnju, ali svatko tko je pročitao ovaj nalaz Državne revizije također se to logično zapitkuje. Usporedbe radi, Grad Opatija ili Primorsko-goranska županija, redovito imaju bezuvjetna mišljenja Državne revizije.
Primjerice, kad je riječ o zgradi u Industrijskoj ulici (za koju revizija ne napominje izrijekom adresu, niti o kojem se točno objektu radi, ali je jasno da je riječ o zgradi jedne bivše tvrtke, koja je završila u stečaju), revizija kaže da je 18.417 četvornih metara prostora tog objekta kupljeno, a da pritom studija opravdanosti ulaganja nikad nije izrađena, a riječ je o investiciji od 6,7 milijuna kuna. Pritom je dio objekta stavljen u funkciju, a dio ne, niti mu je do rujna 2016. utvrđena namjena. Grad u svom obrazloženju navodi, pak, da se nekretnina prodavala u stečajnom postupku te nije bilo vremena za izradu studije opravdanosti, »a ostatak namjene objekta ovisit će o dinamici realizacije razvojnih planova društva kada će se utvrditi namjena«. Dakle, objašnjenje je da nema objašnjenja.
Kad je pak riječ o nerealiziranim kapitalnim objektima, za gradnju knjižnice i muzeja otpisan je iznos od 13 milijuna kuna za projektnu dokumentaciju, odlukom gradonačelnika.
Grad je u svom očitovanju Državnoj reviziji dosta neprecizno i paušalno odgovorio na sve primjedbe: »U vezi neostvarivanja kapitalnih projekata planiranom dinamikom, kapitalne projekte u RH otvorene su nove mogućnosti financiranja putem korištenja strukturnih fondova EU, te su tijekom 2015. i 2016. vođeni pregovori s nadležnim ministarstvima za korištenje mehanizama integriranih teritorijalnih ulaganja ITU putem Urbane aglomeracije Rijeka. Navedena aglomeracija osnovana je odlukom ministra regionalnog razvoja 21. rujna 2015., prva u Hrvatskoj, a natječaj za odabir ITU područja je raspisan u travnju 2016. S rokom trajanja natječaja do 15. srpnja 2016. Rijeka se na navedeni natječaj prijavila 13. svibnja 2016, prva u Hrvatskoj, a odluku o odabiru Ministarstvo regionalnog razvoja je donijelo 3. listopada 2016. Putem ITU mehanizama Urbana aglomeracija Rijeka će moći financirati 75 posto vrijednosti projekata putem EU fondova, uz prethodno osiguravanje 25 posto vrijednosti projekta iz vlastitih izvora Grada Rijeke«.
To je, dakle, objašnjenje zašto je na nerealizirane projekte utrošeno najmanje 65 milijuna kuna?!
Što se tiče MMSU-a, Grad u očitovanju navodi da će se MMSU tijekom 2017. preseliti u H-zgradu bivšeg Benčića, dok je Gradska knjižnica, sa seljenjem u T-zgradu istog kompleksa, projekt čije se financiranje upravo planira iz spomenutih ITU programa EU. Navodi se da se radovi planiraju tijekom 2017. i 2018. godine, a na građanima je da prosude koliko je to realno.
»Grad je upravo zaprimio obavijest Ministarstva regionalnog razvoja da je Urbana aglomeracija Rijeka odabrana kao područje za provedbu ITU mehanizama, a u narednom razdoblju očekuju se daljnje upute…«, kaže se u očitovanju gradske uprave. Pa tko kaže da je revizija dosadna i da u njoj nema dinamike? Pa Grad je »upravo« primio tu obavijest, doista je napeto!
Inače, u nalazu za 2015. godinu revizija navodi i kako Grad Rijeka u tom trenutku ima 451 zaposlenika, proračunski prihodi iznose 683 milijuna, a rashodi 696 milijuna, iz čega je jasno da je manjak prihoda 12,4 milijuna kuna. No, preneseni manjak iz prethodnih godina iznosi ukupno 234,3 milijuna kuna, a potraživanja koncem 2015. iznose 366 milijuna kuna. Taj je preneseni manjak u 2013. godini bio 173 milijuna kuna, a samo u dvije godine porastao je za preko 50 milijuna kuna! A ukupne obaveze koncem 2015. iznose 624 milijuna kuna, u što ulaze sva zaduženja itd.
Revizija i 2015. ponovno upozorava da, unatoč njihovom nalogu, nije u međuvremenu objedinjen sustav naplate potraživanja unutar jednog odjela, te da se nepravilnosti ponavljaju, a i 25 milijuna kuna je ponovno nenamjenski trošeno.
Većina svih primjedbi se ponavlja – ni rokovi plaćanja se ne poštuju preko godinu dana kod trećine ugovorenih poslova, a sa četiri komunalna društva se zaključuju sporazumi o obročnoj otplati, ukupno teški 50 milijuna kuna. To znači da Grad duguje vlastitim tvrtkama, također vjerojatno radi problema s vlastitom likvidnošću. Koncem 2015. ukupno stanje preuzetih obveza po danim suglasnostima za zaduživanje ustanova te KD-a u vlasništvu i suvlasništvu Grada iznosi 408 milijuna kuna. Dakle, uz obveze od preko 600 milijuna kuna koje Grad ima izravno iz proračuna, realni »dugovi« Grada su još 400 milijuna kuna s računa ustanova i tvrtki koje Grad posjeduje. To uključuje troškove gradnje vrtića, sportskih objekata itd., ali svakako i taj iznos treba zbrojiti ukupnom iznosu zaduženja Grada, koje dakle i dalje dostiže gotovo milijardu kuna.
Pritom godišnja obveza podmirenja zaduženja za Grad i proračun direktno iznose 108 milijuna kuna, a za ustanove i društva 41 milijun kuna godišnje.
Grad i u 2015. diže kredit od 45 milijuna kuna zbog problema s likvidnošću. Koncem godine se obveze po kreditu zatvaraju, te se zaključuje novi ugovor za sljedeću proračunsku godinu.
Iako je smanjen dio kreditnih obveza te su u srpnju 2016. u potpunosti otplaćene gradske obveznice, ipak je u rujnu 2016. podignut još jedan kredit radi refinanciranja postojećeg, za sportske i druge objekte.
Preporuka Državne revizije je pritom, u ovom nalazu, više nego jasna: »Potrebno je poduzimati radnje za smanjenje zaduženosti i podmirenje dospjelih obveza, kako ne bi bilo dovedeno u pitanje poslovanje Grada u narednim fiskalnim godinama«. Na koncu, u nalazu zaključno stoji da od 246 milijuna kuna prenesenog manjka prihoda iz proteklih godina, za čak 236 milijuna nema utvrđenog programa mjera.
Tvrdi se i i kako »Grad nema u potpunosti uspostavljen cjelovit i učinkovit sustav unutarnjih kontrola, te isto tako strategija upravljanja rizicima nije donesena«. U stilu otprilike »pas mi je pojeo zadaću«, u očitovanjima se nadugačko i naširoko navodi kako kriza i dalje traje, kako bi bez tog negativnog inputa Grad puno efikasnije rješavao svoje financije, ali i da sve tehničke primjedbe oko bilančnog vođenja knjiga, koje revizija također opširno navodi u ovom nalazu, Grad planira riješiti novom programskom aplikacijom (!). Dapače, i tu se nalaze nova opravdanja za nomotehničke pogreške u prikazivanju proračuna i poslovanja jer »tad u novoj programskoj aplikaciji kod svih sudionika zahtjeva veći angažman, više vremena, program se još upoznaje u mnogim detaljima, što je također bilo dodatno opterećenje«.
Nakon svega ovoga, doista se postavlja pitanje kako pročelnik i Odjel za financije Grada Rijeke pravdaju svoj rad izvršnoj vlasti? A još više, kako gradonačelnik kao osoba koja predstavlja i zastupa tu izvršnu vlast ovakvo poslovanje uspjeva pravdati Gradskom vijeću i članovima svoje stranke?
