KOALCIJA APSURDA

Prošlog su se četvrtka u Rijeci susrela dva najveća apsurda, Slavica Šota i Boris (Obrad) Lalovac, te sklopili koaliciju apsurda.

Iako je u momentu preuzimanja vruće ministarske fotelje, koju je naslijedio od Slavka Linića, ostavljao dojam ozbiljnog i poštenog političara, pomalo zbunjenog i zastrašenog od funkcije koju je preuzeo, Boris Lalovac vrlo je brzo pokazao svoje pravo lice. Preuzimanjem funkcije ministra financija Obrad Lalovac učlanio se u SDP ali očito i  preuzeo, ili probudio u sebi, osjećaje mržnje prema svemu što je hrvatsko. Vrlo se brzo ušaltao u klasične operacije urota i zavjera koje potječu iz kumrovečke škole. Krunu tom svom titularu, klasičnog komunističkog komesara, stavio je protekle srijede neviđenim spinom o švicarskom franku. Tim nakaradnim spinom skuhanim u loncu SDP-a dasa iz Trebinja izravno je prozvao suce Ustavnog suda jer im je eto pročitao misli i tako doznao njihovu odluku. Možda i nije samo pročitao misli, možda mu je i netko od njegovih političkih mentora došapnuo nešto što je dospjelo iz paraobavještajnog podzemlja SDP-ove mračne mreže komesara. S druge strane, njegov koalicijski partner njihove apsurd koalicije, stala je čuvena „desničarska operativka“, osnivačica nakaradnog pokreta otpora, prvoborac Slavica Šota. Slavica Šota demaskirana je upravo kroz istraživanje naše redakcije i nije nam teško još jednom ponoviti da se radi o običnom uličnom banditu bez ikakovih moralnih i karakternih kvaliteta. Radi se o osobi koja je sve što ima stekla na otimačini i na tuđim mukama, koja je isto tako dobrano ugrožena poplavama, međutim ne nabujalih rijeka, nego ljudskih suza koje su zbog nje prolivene. Sve ono što okružuje Slavicu Šotu ima isti nazivnik i naziva se moralna katastrofa. Ta Lalovčeva koalicijska partnerica, prvoborac Slavica Šota, posijala je, na području u kojemu živi, jednako zla u novijoj hrvatskoj povijesti koliko su ranije sijali njeni prednici, udbaši i partijski komesari. Dok je još jučer Slavica Šota oštro  napadala Slavka Linića i riječki SDP, uključujući gradonačelnika, zamjenika i sve pročelnike, već je danas, odnosno u četvrtak izravno podržala SDP-ovog pulena Borisa Lalovca i njegovu represivnu poreznu politiku. Bilo bi zanimljivo čuti kakvo mišljenje sada o Šoti imaju osobe sa riječkog područja koje su bliske desnici, članovi udruge Hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata koji su je nesebično podržavali i na čijim aktivnostima je bila često i rado viđeni gost.

I eto, dogodila se ta koalicija koju smo nazvali „koalicija apsurda“ upravo iz razloga što je ama baš sve u njoj apsurdno. Prije svega apsurdno je da sklapaju đavolji pakt Lalovac i Šota, ultraljevičar i marljiva „operativka desnice“. U stvari, kako ne bi zbunili naše čitatelje moramo naglasiti da Slavicu Šotu nazivamo „operativkom desnice“ samo zato što ona želi da to tako prividno izgleda. Međutim, ona nikada ne može biti desničar jer je način njenog razmišljanja i ponašanja suprotan osnovnim temeljnim vrijednostima koje desnica gaji i koje predstavljaju biće desnice. Sada, nakon koaliranja sa Obradom, ljevičarka Slavica Šota zapravo jednostavnom metodom bira strane. Njen odabir prave strane ovisan je jedino i isključivo o njenim nakaradnim privatnim interesima. Nadalje, tu koaliciju nazvali smo koalicijom apsurda iz razloga što je ne samo apsurdno, nego zdravom razumu nelogično i neprihvatljivo da ministar sklapa dogovore sa osobama za koje niti ne zna tko su i što su. Jadan je naš Obrad i njegovi savjetnici kada ne znaju tko im sjedi na njihovim utopijskim skupovima. Zakazao mu i PR i analitika. Najveći apsurd svih ovih apsurda jest činjenica da taj đavolji pakt gubi svaki smisao jer nema  budućnosti. Momče iz Trebinja Obrad Lalovac, biti će ministar financija još svega nekoliko dana, a i Slavica Šota sa svojim pokretom otpora približila se kraju svoje nakaradne misije tako da, na sreću  naše zajednice, od ovog paklenog terora neće biti ništa.

Koliko politika može biti prljava i nakaradna i koliko daleko mogu ići Milanovićevi komesari ili ministri pokazali smo kroz naše ekskluzivno razotkrivanje tajne poljudske svastike, no i ovaj primjer nedvojbeno možemo upotrijebiti kroz obranu takve teorije pune apsurda. Kako drugačije nazvati nego apsurdom da ministar, tri tjedna prije isteka svog mandata, sklapa pakt sa Slavicom Šotom, osobom koja je njegovu političku opciju i dužnosnike njegove stranke progonila pune četiri godine optužujući ih najtežim optužbama i prozivajući ih za najteže oblike kaznenih djela,te za nemoral najgoreg oblika. Što je drugo nego apsurd činjenica da se ministar s prvoborcem Slavicom Šotom dogovora oko zajedničkog progona poreznih prekršitelja u istom onom momentu dok je prvoborac Slavica pod povećalom institucija Ministarstva financija,odnosno upravo porezne uprave. Nije li isto tako apsurd da Slavica Šota, koja je do jučer prozivala kompletnu lijevu političku opciju za nemoral i zbog neproganjanja kriminalaca, sada sjedi u prvom redu  na Lalovčevom skupu luzera i probisvijeta. Nitko ne može reći da nije apsurdno da u prvom redu jednog antimafijaškog skupa sjedi sam „capo“ mafije. Dok Slavica Šota sjedi u prvom redu Lalovčeve izgubljene i zbunjene publike, u isto vrijeme predstavlja osobu koja ne može objasniti i dokazati porijeklo svoje imovine. U stvari, što je isto tako apsurdno, porijeklo njene imovine je itekako poznato. Potječe iz lopovluka, otimačine i kriminala.

Ova količina silnih apsurda olakšala nam je posao odabira naslova i apsolutno je naslov prilagođen nakaradnom  stanju ovog nikome jasnog instant pakta. Sve ovo nevjerovatno podsjeća na radnje iz niskobudžetnog filma YU produkcije, u kojem glavni junaci ginu za sulude ideale.