Liburnija Regionalni liburnijski portal
18. listopada, na Dan kravate Omišalj se predstavio na Korzu svojom tradicionalnom feštom Stomorinom, koja uključuje vezivanje svilenih facola. Uz prigodnu gastroponudu te nastup sopaca i članova folklorne sekcije KUD-a “Ive Jurjević” iz Omišlja, u salonu Croata na Korzu izložene su ilustracije koje prikazuju Ženu i muškarca s rupcima (facolima) iz Omišlja.
Kravatu kao znak otmjenosti i samosvijesti nose stoljećima ljudi cijelog planeta. S obzirom da potječe od Hrvata, Hrvatski sabor 2008. godine iskazao je kravati posebnu počast proglasivši Dan kravate. Od tada se Dan kravate slavi svake godine u Hrvatskoj, a sve više se prihvaća u drugim zemljama širom svijeta.
Na inicijativu neprofitne ustanove Academije Cravatice i Nikole Albaneža, povjesničara umjetnosti i voditelja projekta Muzej kravate – Academia Cravatica, proslava Dana kravate ove godine se održala u Rijeci.
Facol koji se pojavljuje na omišaljskoj nošnji (naravno ne samo na omišaljskoj) tumači se kao jedna od preteči kravate, što je potaknulo odgovorne iz Academije Cravatice da u suradnji s Općinom Omišalj, Turističkom zajednicom općine Omišalj, Gradom Rijekom i Turističkom zajednicom grada Rijeke, upravo na riječkom Korzu promoviraju priču o kravati.
Priča o kravati, njenoj povijesti i značenju nastavlja se kroz muzejski postav u salonu Croata, Korzo 3, gdje su su replike akvarela Nikole Arsenijevića, samoukog slikara koji je sredinom 19. stoljeća obilazio krajeve i bilježio ljude u narodnim nošnjama. Područje Kvarnera nije bilo izuzetak, te se na izloženim ilustracijama vide svojevrsne preteče kravata, u ovome kraju poznate kao facoli.
Riječanima je na Korzu prezentirana fešta Stomorina , što je pučki naziv za svetkovinu koja se slavi 15. kolovoza, a u Omišlju podrazumijeva i narodne običaje vezane uz Župnu crkvu posvećenoj Majci Božjoj (XII. st.) kao i sam blagdan. Stomorina (negdje Stomorica) potječe od latinskog sancta Maria (Sta. Maria). Od davnine se u Omišlju blagdan slavio tako da bi “mladići i divojke” još za mraka, u ranim jutarnjim satima potajice počeli ukrašavati omišaljsku placu – djevojke su nosile ranije prikupljene svilene marame (facole), a mladići voće te su naizmjence na konopce vezivali marame i voće. Konopci se potom učvršćuju na četiri strane place, a u sjecište se veže “bandira”, stijeg ukrašen svilenim trakama i maramama, sa šiljcima na vrhu na koji se stavljaju sjajne kugle. Prema narodnoj predaji čitav taj ures predstavlja Majku Božju (bandira) i anđele (facoli). Danas je to turistička atrakcija koja okupi nekoliko stotina ljudi nakon čega slijedi velika fešta.
