Liburnija Regionalni liburnijski portal
Nakon oštrih medijskih napada na našeg glavnog urednika, koje osuđujemo, u nastavku objavljujemo njegovu reakciju.
ZAHTJEV ZA ISPRAVAK OBJAVLJENE INFORMACIJE
Poštovani, Sukladno čl.40., u svezi sa čl. 41 i čl. 42 Zakona o medijima, podnosim zahtjev za ispravak netočnih/nepotpunih i neistinitih informacija objavljenih na mrežnom portalu indeks.hr pod naslovom “Tko je tip koji je prijavio Josipu Lisac? Prevarant, bjegunac i doušnik policije” ,
Zahtjevam da objavite ispravak bez promjena i dopuna u istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedni način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi, kako slijedi:
Reagiram na Vaše pisanje, obzirom da je isto usmjereno ka klevetanju mene kao osobe i potpuno je odmaknuto od teme mojeg podnošenja kaznene prijave protiv Josipe Lisac. Elaboriranje moje osobnosti za sveopći hrvatski puk bilo je potpuno nepotrebno jer u mojoj kaznenoj prijavi nema elemenata koji bi počivali na vjerodostojnosti mojega iskazivanja ili činjenica koje navodim. Naime, snimka o intonaciji Himne je prisutna u javnom prostoru, a kazneno djelo za kojeg držim da je počinjeno sadržano je u katalogu kaznenih dijela KZ RH. Dakle, meritum pravne i stručne analize sadržan je samo i isključivo u tumačenju intonacije Himne i tumačenju kaznenog Zakona. U tom smislu i jesam podnio kaznenu prijavu kako bi se postupanjem po njoj počela graditi sudska praksa, a koje za sada nema. Upravo je nužno i neophodno da zakonodavac zauzme stav i deklarativno odredi šta to je a šta to nije izrugivanje sa nacionalnom Himnom i omalovažavanje iste. Mojim tumačenjem Ustava i Pravilnika vezanog za intonaciju Himne prilikom svečanih događaja smatram da je Himna intonirana u suprotnosti sa navedenim odredbama Ustava i Zakona o grbu, zastavi i himni, a samim time držim da je kazneno djelo počinjeno. Ne slažem se da je za ostvarenje bića kaznenog djela neophodna namjera počinitelja, budući da je kazneno djelo moguće počiniti i iz nehaja.
U niti jednom momentu nisam napao glazbenicu i umjetnicu Josipu Lisac niti sam se upustio u stručnu kritiku njenoga rada. Dapače, podržavam slobodu umjetničkog izričaja, međutim držim da su kod elementarnih nacionalnih obilježja umjetničke manipulacije neprimjerene, a zbog ustavnih i zakonskih ograničenja i nedopuštene. Ponavljam, nemam ništa protiv Josipe Lisac i tu bi prijavu podnio protiv svakoga tko bi hrvatsku nacionalnu Himnu intonirao na isti ili sličan, po mojem viđenju podrugljiv i omalovažavajući način. Dakle, niti sam napao Josipu Lisac, a niti sam upirao na činjenice kojih bi bio isključivi svjedok, pa tako Vaše preispitivanje moje vjerodostojnosti je uistinu bilo promašeno.
Diva koju grčevito branite ne samo da je neartikuliranim tonovima i nerazumnim tekstom unakazila Hrvatsku nacionalnu himnu, nego je izmijenila i tekst, što sam utvrdio kroz ponovnu reprodukciju. Tekst kojeg je intonirala je glasio: “teci Savo, Dravo teci…”, dok tekst hrvatske himne glasi: “teci Dravo, Savo teci…”. Slučajno ili namjerno?! U kojem je vremenu tekst himne glasio onako kako ga je diva intonirala!? Možda za vrijeme socijalističke republike hrvatske?! Držim i da je time povrijeđen ugled slobodne i neovisne Republike Hrvatske, te ću u tom smislu nadopuniti kaznenu prijavu! Umjesto da napadate glasnika izvolite obraniti počinitelja, ako možete! I molim vas, poštedite ionako ponižene i intelektualno obezvrijeđen hrvatski narod te otrcane fraze amnestiranja nedjela zbog navodnih umjetničkih izričaja.
No, kada ste se već, uz dirigiranje Vašeg pozadinskog uredništva, odlučili napasti moju osobnost, i to pred cjelokupnom hrvatskom javnošću niste mi ostavili drugu mogućnost osim reakcije. Iako je moja želja bila da se javnost odmakne od emotivne rasprave po pitanju moje kaznene prijave, koju, naglašavam, nisam plasirao u javnost. Moja je volja bila isključivo ta da od nadležnog državnog odvjetništva dobijem odluku povodom kaznene prijave. Posebice me zanima obrazloženje te odluke.
Zbog činjenica napada na moju osobnost kratko ću reagirati na bitne, a neistinite fragmente.
Isticanje moje desne orijentacije je zlobno jer ja nisam političar nego sam jedino i isključivo istinski domoljub koji poštuje svoju državu i sve ono što po povijesnom postulatu nju čini. Nemam ništa protiv nikoga. Posebno nemam mržnju prema drugim narodima i nacijama. Dapače, poštujem svakog čovjeka po onom što ga čini njegova osobnost i nikada ne gledam njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Sigurno druge i drugačije ljude poštujem više nego oni koji ne znaju poštivati sebe i svoju pripadnost jer je osnovni temelj poštivanja drugih u znanju poštivanja samog sebe onog što jesi i komu pripadaš. Zato kategorički odbacujem gnjusan pokušaj svrstavanja mene kao osobe u neku političku strukturu, što je ujedno i grubi pokušaj udaljavanja mojih klijenata i stranaka, odnosno poslovnih partnera sa kojima surađujem a koji nisu hrvatske nacionalnosti, od mene i mojih tvrtki.
Prokazivanje mene kao osobu blisku Zdravku Mamiću, nije nikakvo senzacionalno otkriće, jer ja ne krijem da je on moj prijatelj i nikada neću promijeniti stav o njegovom značaju u hrvatskom nogometu. U mojim je očima on apsolutni tvorac onoga što hrvatski nogomet danas je, a Vi me svakako demantirajte sa činjenicom imenovanja jednog od velikih hrvatskih nogometaša koji nije stasao uz Zdravka Mamića i Dinamo.
Izjavu koju ste pridobili od odvjetnika Anta Nobila, sa kojim sam u doista dalekoj prošlosti surađivao mogu samo komentirati kao da je jednako teška kao i njegova prijava koju je podnio, a koja je reciklirana, unatoč tome što se on toga ne sjeća. Koncem 90-tih surađivao sam sa njim, kao što i danas surađujem sa više od 30 odvjetnika diljem Hrvatske, a prijava koju je podnio protiv mene bila je unaprijed razrađena obrana od inkriminacija za koje sam ga prozivao. Taj čovjek deklarirano je antidomoljubno orijentiran i svi oni koji ga vide kao sudionika obrane Hrvatske, kroz obranu generala Tihomira Blaškića u Hagu, žive u zabludi. On to nije činio kao volonter ili domoljub nego je tu obranu itekako naplatio, kako za sebe tako i za svoj mnogobrojni tim, iz proračuna RH. Znate, to je onaj isti Nobilo, javni tužilac, kojeg progoni duh Andrije Artukovića, kojeg je progonio kao Hrvata a ne kao zločinca i na kojem je gradio svoju “slavu”, a koji mu je na njegovu slavljeničku poruku, upućenu nakon što je osuđen na smrt: “Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju nezavisnu Hrvatsku”, uzvratio za njega šokantnim odgovorom: “Ja neću ali ti sigurno hoćeš”. Taj je čuveni odvjetnik ujedno i tajni pisac takozvanog “lex Perković”, kojim je, uz blagoslov tadašnje aktualne politike Hrvatska teško osramoćena kao država koja želi suspendirati Europski uhidbeni nalog nekakvim nad zakonom, kojim bi štitila Udbine zločince, ubojice hrvatskih emigranata !Ponosan sam da me Anto Nobilo naziva prevarantom i doušnikom! Te i takve klevete, od njega i onih poput njega, su moje osobno jamstvo da živim u ispravnom uvjerenju.
Vezano za Vaše špekulacije glede moje osuđivanosti mogu samo konstatirati i još jednom potvrditi da sam neosuđivan. Ako pri takvom izjašnjavanju koristim blagodat zakona, tada bi bilo zanimljivo čuti objašnjenje šta je u tome nezakonito.
Trudili ste se baviti time kako mi ide u mojim poslovima, iako ne znam kakve to veze ima sa temom o kojoj ste pisali, no i tu Vas moram demantirati. Kao prvo, nadamnom nije proveden nikakav stečaj budući da ja nikome ništa ne dugujem. Niti mene osobno, niti ikog iz moje obitelji, a ni niti jednu moju tvrtku ne možete pronaći na listi poreznih dužnika ili popisu bilo kojih drugih dužnika. Točno je, da je Financijska agencija pokrenula osobni stečaj nadamnom, zbog nekih neplaćenih sudskih pristojbi za koje nisam ni znao, no istog momenta te sam pristojbe platio. Pristojbe nisu biti plaćene zbog propusta moje administracije, a Fina nije ni mogla sprovesti prisilnu naplatu jer nemam primanja i račune u Hrvatskoj, budući da radim u inozemstvu.
Notorna je laž da bi se u bilo kojem sudskom predmetu, pred bilo kojim sudom u RH, spominjao kao dužnik bilo kakvih iznosa, a ponajmanje velikih, bilo ja, bilo moje tvrtke. Realno stanje je dijametralno suprotno. Naime, spominjem se kao vjerovnik u imovinsko-pravnim predmetima kako manjih tako većih iznosa. Jednako je tako odvratna laž, da sam vlasnik nekih nekretnina pod tuđim imenom. Naprotiv sve moje nekretnine su moje vlasništvo ili vlasništvo mojih tvrtki. Posebno je smiješan Vaš zaključak da sam u jednom, vjerojatno ste mislili ovršnom, predmetu ostao bez stana jer sam ga morao prepustiti zbog duga. Nikada u svom životu nisam prepustio nešto što je moje, niti mi je ikada išta oduzeto, i sigurno ne možete pronaći argumentaciju kojom biste me demantirali, osim izjava zlobnika i onih koji se kriju pod umjetničkim imenima. No, obzirom da su svi ovršni postupci javni, pozivam Vas da dođete do tog nepostojećeg podatka i da hrvatskoj javnosti to prezentirate kako bi opravdali vlastiti senzacionalizam.
Vaša zaključna izjava o mojem angažmanu u FC Kopru je posebice jadna, i apsolutno je na rubom retardacije. Naime, toliko netko nepismen i smiješan može biti, da bi pri obavljanju časnog novinarskog posla bljuvao takve laži i besmislice poput zaključka da ja za FC Kopar utjerujem dugove. Prije četri godine, a ne dvije kako pišete, došao sam u FC Kopar kao najveći vjerovnik prema klubu koji je u tom momentu doživio financijski slom. Te 2016. povukao sam ključne poteze i bio apsolutno najbitnija osoba koja je provela financijsku sanaciju kluba, a koji je u studenom 2017. i završena, te je klub tada bio potpuno bez dugova i započeo ponovno rasti. Od lipnja 2017. na čelu sam struke FC Kopra i svoju dužnost sportskog direktora obnašam volonterski savjesno, pošteno i časno. Moj rad koji bezrezervno podupire uprava kluba na čelu sa predsjednikom kluba gospodinom Antom Guberac, mojim dugogodišnjim prijateljem, doveo je klub, koji je bio na koljenima, obezvrijeđen i ponižen te deklasiran u 4.ligu, na prag 1.lige, zbog čega sam posebno ponosan. Prvi smo na ljestvici i svega 11 kola dijeli nas od povratka u elitni nogomet.
Vezano za vaše senzacionalističke naslove kojima ste me etiketirali kao prevaranta i policijskog doušnika, a što ste iscrpili iz izjave odvjetnika Nobila mogu samo reći kako se radi o namjernim grubim i zločestim uvredama zbog kojih ću tužiti i vas i njega.. Etiketu prevaranta stavio mi je upravo taj vaš odvjetnik Nobilo, a prije više od 20 godina, kada me je ujedno i označio kao policijskog doušnika, te tako htio na mene usmjeriti gnjev podzemlja, a sve kako bi mi napakostio. Zbog te njegove deklaracije imao sam ozbiljnih problema, međutim u konačnici istina uvijek dođe na vidjelo. Doušnik, druker ili cinker, kako mediji nazivaju osobu koja surađuje sa policijom i tajno odaje podatke o aktivnostima drugih osoba ili organizacija, nikako ne može biti implementirano u moju osobnost. Nikada u svom životu nisam učinio ništa tajno i sva moja djelovanja bila su javna. Iza svega sam uvijek stajao svojim imenom, jednako tako kao što sam potpisao i ovu kaznenu prijavu koju sam mogao odaslati i anonimno.
Zaključno, moram razočarati i vašu ciljanu publiku, koju poput divljih pasa hranite pričama o domoljubima i hrvatinama poput mene, kako bi me mogli “rastrgati”. Naime, nisam bosanac ili hercegovac ,kako to hrabri visokoumnici koji se kriju iza raznih umjetičkih imena, navode u svojim smjelim komentarima. Rođen sam u Dubrovniku, od oca konavljanina i majke imoćanke! Ponosan sam što ne dijelim hrvate na ove i one a oni besramnici koji to čine ne mogu se pomiriti sa činjenicom da su baš ti Hrvati iz susjedne države jedni od najzaslužnijih za slobodnu, cjelovitu i suverenu Hrvatsku. Svojom su krvlju izborili demokraciju kojom sada stoka sitnog zuba žestoko manipulira. Prijetnje upućene u komentarima, mejlovima i razno raznim porukama neću niti komentirati niti prijaviti. Time bi ponizio samog sebe.
Navodi i insinuacije iz predmetnog članka netočni su te su izneseni samo s ciljem mog daljnjeg difamiranja u javnosti te narušavanja mog ugleda i digniteta. Suprotno svim postulatima novinarske profesije, autor predmetnog članka uopće me nije kontaktirao kako zatražio moju izjavu.
Budući predmetni članak sadrži maliciozne, klevetničke i neistinite navode to je i objavljivanjem takvog članka postupljeno protivno svim pravilima novinarske struke i na štetu mog ugleda. Stoga ovim putem zahtijevamo objavljivanje ovog ispravka netočne informacije u cijelosti, na način propisan čl. 41. st. 1. Zakona o medijima.
Boško Županović, mag.iur.
