RIJEKA Doček je usitinu fantastičan, bolji i srdačniji nego u bilo kojem od gradova koje smo do sad posjetili – bili su prvi dojmovi po silasku s cruisera Adonia u riječkoj luci britanskog bračnog para Trishe i Paula Dawson, koji su odlučili »preskočiti« organizirane izlete autobusima, organizirane za turiste s broda i s Rijekom se upoznati u vlastitom aranžmanu, pješice.
cruiser Adonia zbog svoje je relativno male duljine i gaza od oko šest metara, pristao na Molo longu, nedaleko Terminala, za razliku od prošlogodišnjeg dolaska nešto većeg cruisera Oriana, u vlasništvu iste kompanije P&O Cruises koji je morao ostati na sidrištu. Tada je dolazak broda zorno pokazao razmjere fijaska izgradnje Putničkog terminala na lokaciji koja dubinom mora ne dopušta pristajanje putničkih brodova, i to po cijeni od stotinu milijuna kuna.
Ovoga puta stvari su tekle daleko jednostavnije, pa su Britanci vrlo brzo po iskrcaju s ukupno osam autobusa krenuli na izlete u Opatiju, Hum, Delnice, Vrbnik i na Trsat, a onima koji su grad htjeli razgledati vlastitim tempom na raspolaganju je bio i riječki turistički autobus, koji je iznimno za ovu priliku stavljen u pogon izvan uobičajene sezone prometovanja.
Posebno popularno odredište među Britancima je bio Trsat, gdje su stigli organiziranim prijevozom, ali i turističkim autobusom, a nezaobilazne točke u tom dijelu grada uvijek su gradina i marijansko svetište, kojima su oduševljeni bili i gosti s Adonie.
Adonia je na Molo longo privezana oko 12 sati, a posebnu je atrakciju za tada još malobrojne šetače lukobranom predstavljala »manovra« okretanja 180 metara dugog broda na ulazu u riječki lučki bazen. Iako je riječ o relativno malom cruiseru, Adonia je ipak na vezu izgledala impresivno, privlačeći poglede šetača.
Prema dojmovima posjetitelja s Adonie, lučke vlasti i turistička zajednica trebale bi se pobrinuti da tako i ne ostane jedan brod godišnje jer Rijeka s širim okruženjem ne treba se sramiti konkurencije. Sramiti se trebaju jedino oni koji to do sad nisu znali masama turista pokazati.
Autor članka: Tanja Županović