Država plaća 124 milijuna kuna kako bi državne i javne službenike naučila raditi

Koliko god čudno zvučalo istina je da će  vlada uložit će 124 milijuna kuna kako bi službenike u državnoj i javnoj službi naučila raditi te kako bi eventualno  optimalizirala njihov broj. Objavljeno je to u Strategiji razvoja javne uprave,a taj dokument je izrađen u Ministarstvu uprave Arsena Bauka.

Primjerice, tri različita zakona reguliraju iste odnose: Zakon o državnim službenicima, Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi, te Zakon o radu. Istodobno, sasvim su nejasni kriteriji po kojima se određuje koji će se zakon u kojem slučaju primijeniti. To dovodi do pravne nesigurnosti, ali i ostavlja bitan prostor za različite manipulacije.

Sljedeći krupan problem su nekompetentni zaposlenici. U strategiji stoji kako “postojeći kapaciteti nisu dovoljno razvijeni da bi udovoljili zahtjevima koji se postavljaju pred modernu javnu upravu”. To će reći da zaposlenici ne znaju kako dobro i učinkovito raditi. Službenici, utvrdila je strategija, “nemaju stručnu spremu koja odgovara potrebama i poslovima koji se obavljaju u tijelima državne uprave.” Planira se stalno jačanje kompetencije svih zaposlenika stalnim usavršavanjima i stručnim seminarima koja će obavljati Državna škola za javnu upravu.

Posebno je problematičan postupak zapošljavanja u javnoj i državnoj upravi. Najčešće zbog neujednačenih kriterija što onda omogućava pogodovanja pri zapošljavanju, odnosno, korupciju. Nova Strategija predlaže i nove kriterije pri zapošljavanju službenika te potpuno novu proceduru zapošljavanja.

Nova procedura koju Strategija propisuje trebala bi naglasak staviti na glavne kompetencije koje se za određeno radno mjesto traže, npr. strane jezike, znanja u području bitnom za određeno radno mjesto. Dosad je bio slučaj da su najuspješniji bili oni zaposlenici koji su bolje memorirali i učili propise. Predlaže se i testiranje koje će onemogućiti pogodovanje pojedincima od strane tijela koje provodi natječaj, npr. testiranje pod šifrom kako bi se sakrio identitet kandidata, odabir pitanja putem računala te drugi načini onemogućavanja kandidatima prethodnih saznanja o sadržaju testova.

Država također koristi sasvim nejasne kriterije tzv. godišnjeg ocjenjivanja službenika po kojima se ne može stvarno utvrditi tko i kako radi. Podaci o ocjenama za 2014. kažu da je od 23.850 loše radilo samo njih 8. Čak 69 posto državnih službenika ocijenjeno je četvorkom, čak 26 posto peticom, a 7 posto trojkom. Sasvim je jasno da ovakav sustav ocjenjivanja nije objektivan, ni održiv.To za sobom povlači nemogućnost utvrđivanja autentičnih kriterija za napredovanje i nagrađivanje u službi kao i za sankcioniranje loših radnika.

U državnoj i javnoj upravi postoje različite plaće za isto radno mjesto samo zato što je riječ o dva različita tijela državne uprave. Na primjer, ravnatelji nacionalnog parka Plitvice i nacionalnog parka Brijuni imaju koeficijent prema kojem se određuje plaća 3.007, a svi ostali ravnatelji nacionalnih parkova, koji obavljaju isti posao, imaju koeficijent 2.425. Strategija kaže da su ovakvi slučajevi više pravilo nego iznimka. Uvođenje sustava Centralnog obračuna plaća (COP) trebao bi stati na kraj takvih apsurdima. On bi trebao zahvatiti apsolutno sva tijela i službenike javne uprave te tako jednom zauvijek suzbiti nelogičnosti i razlike u koeficijentima plaća za ista radna mjesta.

Konačno, veliki broj javnih službenika, njih ukupno 158.000, zahtjeva smanjenje. U Strategiji koriste eufemizam: racionalizacija. On je nužna, to se zna se već godinama. No, veći rezovi još nikad nisu provedeni. Zbog stalnih kritika Europske komisije, trebao donijeti i optimalan broj zaposlenih. Ova mjera predviđena je tek za 2020. godinu što znači da se država u bitku s viškovima radnika namjerava upustiti tek nakon što provede sve ostale mjere.

Izvor: telegram.hr