Liburnija Regionalni liburnijski portal
Cijenjeni ekonomski stručnjaci Robert Shiller, Alvin Roth i Martin Weitzman za Financial Times dali su svoja predviđanja kako će se svijet razvijati u narednih 100 godina.
Shiller: Elita povezana s umjetnom inteligencijom vladat će svijetom
Nobelovac Robert Shiller očekuje kako će se značajno povećati broj rizika kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.
Ističe kako živimo u svijetu ograničenih resursa dok broj ljudi željnih dobrog života samo raste. Sve je više opasnog strateškog oružja za masovno uništenje, a procvat novih informacijskih tehnologija okrenut će tržište rada na glavačke.
On predviđa kako će pojavom umjetne inteligencije započeti dugi trend unificiranja globalne kulture i svi će ljudi imati sličan pogled na svijet.
Oni kojima umjetna inteligencija bude dostupna razvit će posebnu kozmopolitsku kulturu i postat će svojevrsna svjetska elita, dok će milijuni drugi živjeti u jednom od brojnih geta.
Međutim, čak ni među elitom, globalizacija neće biti potpuna, već će i dalje ostati drevna nacionalna i tradicionalno etnička i vjerska rivalstva kao sjeme budućih ratova, piše Shiller.
Predviđa kako neće postojati nikakva centralna vlast koja će kontrolirati te procese.
Roth: Biranje finih gena za djecu i prestanak serijske monogamije
Nobelovac Alvin Roth, ekonomist sa Stanforda smatra da će u budućnosti rasti materijalno bogatstvo i dugovječnost pa će umirovljeničko doba postajati sve dulje.
Na poboljšanje života trebali bi utjecati novi lijekovi poput onih za poboljšanje pamćenja, kreativnosti i pažnje. Sve veće poznavanje fetalnog razvoja dovest će do toga da će roditelji moći poboljšavati genetske sklopove svoje djece.
U zemljama u kojima će reproduktivne tehnologije biti dostupnije, razvijat će se turizam, baš kao što u Indiji i SAD sada postoje turisti koji dolaze zbog tretmana za plodnost.
Različite reproduktivne opcije sve će se više odvajati od spolnih odnosa, a pogotovo od tradicionalnog heteroseksualnog braka. To će dovesti do porasta broja netradicionalnih brakova i različitih zajednica u kojima će ljudi podizati djecu, kao što su jednoroditeljske obitelji, istospolne obitelji, ili poligamija.
Alternativne zajednice postat će sve više društveno i pravno prihvatljivije. Roth naglašava da će obitelj, bez obzira na njen oblik, ostati ključna jedinica proizvodnje, ali i potrošnje svih vrsta kućanskih proizvoda i dobara.
No kako će s druge strane životni vijek biti sve dulji, sve će se manji dio života odnositi na podizanje djece. To može dovesti do češćih razvoda, ili do novih oblika poligamnih veza umjesto serijske monogamije koju danas prati viska stopa razvoda.
Weitznman: Štit će nas svemirski suncobran
Martin Weitznman, profesor na Harvardu, smatra da će najveći izazov čovječanstvu u idućih 100 godina donijeti klimatske promjene. On zagovara smišljeni geo-inženjering kojim bi se poništili negativni učinci dosadašnjeg čovjekovog utjecaja na klimu.
Postoji nekoliko mogućih oblika geo-inženjeringa, ali, za sada samo jedan nudi brzo rješavanje problema povećanja temperature. To je stvaranje ‘svemirskog suncobrana’ ispaljivanjem reflektirajućih čestica sumpor dioksida u stratosferu koje bi blokirale mali, ali značajan dio sunčevog zračenja.
Stvaranje ‘svemirskog suncobrana’ je iznimno sporno ideja. Gotovo nijedan ozbiljan promatrač ga ne zagovara kao prvu liniju obrane protiv klimatskih promjena. Ali, to je jedina mjera koja može sniziti površinsku temperaturu planeta odmah. Uz to je nevjerojatno jeftina.
Geo-projektirani suncobran ima i mnogo ograničenja. Neće ublažiti probleme povezane s abnormalno visokim koncentracijama CO2, kao što je povećanje kiselosti oceana. Neizbježno ostaje i veliko uništavanje ekosustava oceana, uključujući i nestajanje koraljnih grebena.
Čak i ako bi savršeno funkcionirao, to bilo samo privremeno rješenje. Sumpor dioksid aerosoli trajali bi samo oko godinu dana, tako da bi se proces morao kontinuirano obnavljati.
Slabost ovog rješenja je što s njim samo ublažavaju posljedice, ali se ne otklanjaju uzroci klimatskih promjena. Stoga bi međunarodna zajednica trebala postaviti jasna pravila kada i pod kojim uvjetima bi se ‘suncobrana” mogao koristiti, zaključuje Weizman.
