Liburnija Regionalni liburnijski portal
Upravo je fantastično s kojom zluradošću su mediji komentirali prvu godinu predsjedničkog mandata Kolinde Grabar-Kitarović i paralelno branili opsesivnu ambiciju Vesne Pusić da pod svaku cijenu bude kandidat za glavnog tajnika UN-a!
Te da zapravo ovu tehničku Vladu koja prije primoporedaje vlasti samo čuva zgradu od slučajnih lopova, politički upravo nepristojno upregne u svoje ambicije. Kakva politička proždrljivost!, piše Tihomir Dujmović za Slobodnu Dalmaciju.
Pitanje preseljenja
Naime, hrvatska predsjednica je u prvoj godini povukla niz upravo povijesnih poteza koje uopće nisu valorizirani i jedva da bi joj se mikroskopom mogle pronaći grješke vrijedne registriranja.
Prigovaraju joj primjerice da se nije preselila u Visoku ulicu i baš nikoga da konstatira da je u toj epizodi dramatično prekršen zakon jer je DUDI dao prostor u Visokoj mimo zakonske procedure. Naime, u zakonu eksplicitno stoji da je za takvu opciju nužna pisana i obrazložena molba same predsjednice što se nikada nije dogodilo.
Taj prostor joj je dakle protuzakonito guran pod nos samo da se medijski može sotonizirati kako eto ne ispunjava obećanja! Ako se predsjednica negdje treba seliti, onda su Banski dvori idealna solucija, uostalom da nisu raketirani, predsjednik Tuđman se nikada ne bi selio na Pantovčak.
Zamjeraju joj da je obećala dramatično rezanje troškova Ureda i opet nikoga da konstatira da ovaj Ured ima manje zaposlenih od Josipovićeva, da je ovaj Ured potrošio manje novaca od Josipovića, a da je, što je gotovo nevjerojatno, pri tom, imao 30 posto više aktivnosti od Josipovića. Taj ključni podatak nitko ne želi objaviti!
RTL se proslavio nabrajanjem tobožnjih neispunjenih obećanja a da ove argumente nisu uzeli u obzir. Glede objektivnosti takvog novinarstva valja uzeti u obzir da ni RTL, ni drugi medij, nisu ne samo nakon prve godine Vladina mandata, nego čak ni na kraju Milanovićeva mandata uzeli plan 21 i naciji točku po točku izvještavali gdje ih je sve prevarila Milanovićeva Vlada!
Ali je Mojmira Pastorčić na RTL-u imala potrebe nakon prvih 365 dana mandata predsjednice nabrajati njena tobožnja neostvarena obećanja pa i ono da ćemo biti najprosperitetnija zemlja u Uniji. Je li tvrdila da će to biti nakon godine dana?
Tvrdi se da je obećala, a nije sazivala sjednicu Vlade, ali se šuti da se Milanović na tu temu ponašao kao politički deliknvent i da joj je otvoreno poručio da može doći slušati sjednice Vlade. Nema nikakve dvojbe da bi Milanović napravio skandal da je sazvala sjednicu i bilo je krajnje razumno izbjeći još jedan sukob s najvećim nasilnikom na političkoj sceni.
Tko može zaboraviti onu scenu kad gleda lijevo i desno samo ne u predsjednicu kad se s njom pozdravlja? Tko normalan će takvom liku predložiti „zajednički sjednicu“? S druge strane, čak i ako se može razumjeti da je većina razulareno lijevih medija s gnušanjem doživjela izbacivanje Titove biste, što je uistinu bila povijesna simbolika, prešućen je niz drugih za naše relacije povijesnih relacija.
Govor u Kninu
U to spada jasan, čvrst i beskompromisan govor u Kninu kakav nacija nije čula 15 godina duge mračne noći koju su nam ideološki priredili Mesić i Josipović. Preskočena je i činjenica da je predsjednica otišla uistinu u pijetetni posjet Jasenovcu, naspram huškačkih govora koje tamo drže Milanović i Pupovac.
Koji će u isto vrijeme uporno šutjeti u Vukovaru, jer da je to mjesto pijeteta gdje nije prilično držati političke govore. No, ako već govorite u Jasenovcu, zašto šutite u Vukovaru? Jer, šutnjom u Vukovaru i neeskpliciranjem srpskog agresora koji je spalio cijeli jedan grad, podgrijavaju se teze o Domovinskom ratu kao o građanskom ratu! Neobično je zanimljivo da je ljevici uvijek bilo lakše govoriti o ustašama nego o četnicima.
Dolazak američkog potpredsjednika Bidena, iako je to Kolindin megauspjeh, kakav niti jedna druga europska država te snage i te veličine nije kadra organizirati, spominje se u ovoj prilici de facto tek tehnički! Što je pak najiritantnije, mediji Kolindin povijesni plan o uspravnici Jadran-Baltik prešućuju točno po taktovima Josipović-Pusićkine regionalne politike.
Odmak od regije, odmak od Srbije, konačni korak prema istinskoj samostalnosti, ulazak u društvo srednje Europe gdje smo stoljećima bili, s tim što sada tamo ulazimo sa svim riješenim povijesnim pitanjima jer ulazimo kao samostalna država u društvo u kojem nas ne čekaju ni civilizacijski, ni vjerski, ni sigurnosni niti manjinski antagonizmi, a sve to dobivamo uspravnicom Jadran-Baltik.
Kolinda Grabar Kitarović se de facto u prvoj godini mandata popela na slavne hrvatske povijesne police. Taj projekt ne otvara samo put ostvarenju najvažnijeg strateškog cilja: energetsko-sigurnosne neovisnosti koju će nam jamčiti Omišalj.
Taj projekt napokon otvara put da izađemo iz kulturnog i medijskog regionalnog labirinta u kojem živimo. Da više ne slušamo svaki dan vijesti iz Beograda kao da je Jugoslavija realnost, da nam kulturna okupljanja ne preplavljuju isključivo gosti iz regije, da nam filmske koprodukcije nisu vezane samo uz Beograd, da nam se inozemna športska nadmetanja ne svode na Partizan i Crvenu zvezdu.
Da nam u „Green Goldu“ ne pjeva Miroslav Ilić kao da je Zagreb beogradsko glazbeno predgrađe! I da nam „leskovački voz“ ne postane najveći gurmanski užitak. Žurim reći da ništa od spomenutoga ne treba ukinuti ako ima, a ima ljudi koji u svemu ovome uživaju, samo žurim reći da se već jednom moramo odmaknuti od isključivo, samo i jedino regionalnog okvira u kojem živimo.
Tri ključna ministarstva
Niti jedna od ovih promjena neće biti moguća bez adekvatnog odabira novih ljudi za tri ključna ministarstava: kulture, znanosti i obrazovanja. I ako na bilo koje od ta tri mjesta stigne netko tko ne vidi dalje od Beograda, ova vlast neće moći iznijeti ključne promjene. Niti će „uspravnica“ stati na noge!
A što tek reći na Pusićkinu tezu da bi bila nezabilježena blamaža kad bi nova Vlada povukla njezinu kandidaturu za glavnog tajnika UN-a, dodajući da se tako nešto u povijesti nije dogodilo? Puno toga se u hrvatskoj povijesti nikad nije dogodilo.
Primjerice, lex Perković! To je bio pravi i istinski presedan i neviđena blamaža i to u hrvatskoj vanjskoj politici koju je upravo ona vodila. Zbog čega bi Vlada podržavala njenu kandidaturu za čelnika UN-a s obzirom na to da drska i arogantna kako to samo ona zna biti, Vesna Pusić ponosno ističe da nije niti tražila potporu nove Vlade!
