U četvrtak oko 23 sata saznat ćemo hoće li se nastaviti riječki europski san. Rijeka nastavlja utakmicu protiv škotskog Aberdeena… Zasada Škoti vode s 3:0…
Težak zadatak? Sigurno! Nemoguća misija? Nikako!
Ova riječka europska priča sigurno nije gotova. Ovi dečki koji nose bijeli dres ‘ginut’ će do kraja. Kreću u Aberdeen gladni pobjeda i žedni uspjeha. I ponovnog dokazivanja svima kojima je bijela boja na srcu… Ali prije svega i samima sebi…
Ne – nismo zaboravili igrati nogomet!
Ne – nismo se predali!
Ne – nismo zaboravili na vas!
Kao što navijači nisu zaboravili na klub. Jer istina, sezona je, to nitko ne skriva, počela s ‘problemima’. U tri prve utakmice Rijeka je dva puta remizirala (Inter, Slaven Belupo) i jednom izgubila (Aberdeen)…
Ali to je nogomet… Jer Rijeka se negdje putem ‘zamjerila lopti’, ušla u negativnu energiju, počela gađati stative i promašivati penale…
Kako objasniti da je momčad u 270 minute igre po golu opalila čak 54 (?!!) puta a postigla samo tri gola?
Kako objasniti da su protivnici potegli po riječkom golu 11(!!!) puta u istom periodu a dali čak 6 golova.
Ali i to je nogomet… Ne pobjeđuje uvijek bolji…
I nije sve u statistici, nije sve u brojkama i nije sve u rezultatu… Nešto lijepo, nešto svečano, nešto toliko ponosno i uzdignuto ima i u scenama koje se se događale na Kantridi nakon poraza od Aberdeena i nakon nesretno ispuštene pobjede protiv Slaven Belupa…
Navijači, ali baš svi – i zapad i E i F tribina i momci s centralne – dali su podršku ovoj momčadi. Jer i to je Rijeka, to je mentalitet ovog kraja koji nikad nije mogao prešutjeti nepravdu, ali je znao nagraditi trud i poštenje… Toga u Rijeci ne nedostaje!
Kad je Roman Bezjak pogodio za 3:2 u utakmici protiv Slavena čak i naoko mirna F trbina sva je skočila na ogradu…
Čuli smo i da su mnogi koji nisu bili na utakmici skakali i veselili se kao kad je Kramarić ‘razmontirao’ Feyenoord.
Nije na kraju došla pobjeda. Ali nema veze… Doći će…
Jer i to je nogomet…
Koliko puta ste čuli za termin sportsko čudo? Rijeka pobjeđuje Abredeen i prolazi u sljedeću fazu kvalifikacija za Europsku ligu? Tko zna hoće li se to dogoditi i možemo li to onda početi nazivati – čudom?
Ne! Čudo je kako je Rijeka izgubila u prvom susretu. A čuda se ne događaju baš svaki dan.
I zato – sjetimo se svih onih dana kada smo sa suzom u oku i ponosom oko srca gledali bijele dresove kako se nadmeću s europskim velikanima…Kako je Stuttgart bio i ostao simbol riječkog europskog rođenja, kako je Feyenoord pometen na riječkoj kiši, kako je Sheriff ‘slomljen’ fanatičnom voljom, kako je Sevilla plesala u ‘knockdownu’ ispod stijena…
Aberdeen? Vjerujemo, možemo, hoćemo… Energija postoji… Cijela Rijeka je uz klub, cijela Rijeka diše uz ove dečke, cijela Rijeka zna da oni to mogu… I oni znaju da mogu, a mi im pokažimo da vjerujemo u njih…
Jer i to je nogomet…