Rijeka je grad na vodi: kuda otječe sva ta kiša u gradu koji teče?

Rijeka je grad na vodi, samo smo neke potoke sakrili, ističe hidrologinja Nevenka Ožanić, profesorica Građevinskog fakulteta u Rijeci. Ispod ulica grada, asfalta i betona, teče čak 18 bujičnih potoka. Istražio ih je i popisao profesor Nikola Stražičić, priča Ožanić.

Ističe kako je Rijeka rekorder po intenzivnim kratkotrajnim oborinama, koje izazivaju bujične provale. Najjači intenzitet padalina zabilježen je 2013., ali pljuskovi jake kiše u kratko vrijeme – u svega nekoliko sati – vrlo su česti na riječkome području.

Urbanizacija i betonizacija brani vodi da završava u tlu. “Koeficijent upojnosti se smanjuje i sve što padne, teče. Time osiromašujemo tlo i podzemne vode, a ceste nam postaju potoci”, kaže Ožanić.

Građevinari najčešće rješavaju odvodnju cijevima ispod površine ceste. “No zbog velike brzine i inercije, a i lišća na rešetkama, voda ne završava u šahtama, nego nastavlja teći ulicama”, tumači profesorica. Rješenje je jednostavno – trebalo bi svako toliko dio čiste vode skrenuti u zeleni dio površine ili napraviti upojne bunare.

Slično je napravljeno, primjerice, u Malom Lošinju – tamo su uz ulice načinjene privremene retencije, čak i na dječjem igralištu. “Tako se u malim primorskim gradovima bez velikih podzemnih cijevi može riješiti problem odvodnje”, kaže profesorica Ožanić.

Klizišta su drugi veliki problem kod naglih i jakih oborina. Stručnjaci riječkoga Građevinskog fakulteta su zajedno s kolegama iz Japana istraživali klizišta kod Grohova i u Vinodolskoj dolini. “Najvažnija je prevencija, zato radimo retencije i koristimo sustav ranog uzbunjivanja”, rekla je Ožanić. Istaknula je da se količina padalina i kiše koja tek dolazi, u Rijeci prati na meteorološkim mjernim stanicama i radarskim sustavima.

Kiša će i dalje padati, a riječkoj kiši ljudi trebaju omogućiti da otječe što prirodnije, u tlo i u more. I da se prije novih betoniranja i asfaltiranja prisjete da vole grad koji teče