Liburnija Regionalni liburnijski portal
Riječki studenti imaju niz pritužbi na život u novom Sveučilišnom kampusu na Trsatu. Između ostalog tu su gašenje grijanja u 21 sat, ograničena upotreba interneta, prekratki rad praonice koja je preskupa i obećana teretana koja još uvijek ne radi, a nemaju ni prostoriju za pušenje.
Praonica je preskupa, studenti tvrde kako bi za novac koji izdvajaju za pranje rublja za dvije godine mogli kupiti vlastitu perilicu, a uz gašenje grijanja svakog dana u 21 sat, smeta ih i onemogućen pristup online gaming platformama, ali i činjenica da studentski paviljoni nemaju osiguran prostor za pušače.
Ravnatelj Studentskog centra Dinko Jurjević rano gašenje grijanja objašnjava činjenicom da o grijanju brine Energo te Studentski centar s odlukom o početku i kraju grijanja nema ništa.
– Ugovor s Energom sklopilo je Sveučilište, a ne Studentski centar. Grijanje se svaki dan pali u 6 sati i gasi u 21 sat i mi tu ne možemo ništa. Dok nisu bili izgrađeni paviljoni, Energo je grijanje isključivao u 16 sati kada je s radom završavao restoran. Za razliku od paviljona na Trsatu, u starom Studentskom naselju Ivan Goran Kovačić imamo vlastitu kotlovnicu i tamo možemo utjecati na početak i kraj grijanja pa kada su hladniji dani grijanje gasimo kasnije, no i u tom se naselju grijanje u pravilu gasi u 21 sat, kaže Jurjević, piše Novi list
Što se ograničene upotrebe interneta tiče, dodaje, ni to nije odluka Studentskog centra već CARNeta s kojim je sklopljen ugovor o usluzi, a tim je ugovorom jasno definirano da se internet može koristiti samo za potrebe učenja i istraživanja. Razlog tome, kaže ravnatelj, mogućnost je zloupotrebe softvera. Kao i u slučaju grijanja, ugovor s CARNetom sklopilo je Sveučilište, a ne Studentski centar, a rektor Sveučilišta u Rijeci prof.dr. Pero Lučin dodaje kako već postoje loša iskustva neovlaštenog korištenja softvera.
– Imali smo ozbiljan slučaj neovlaštenog preuzimanje sofvera, i to baš u studentskom naselju. Studenti se mogu neograničeno koristiti internetom, ali za potrebe učenja, a ne za druge radnje, ističe rektor.
Ono u čemu se ravnatelj Studentskog centra slaže sa studentima, činjenica je da teretana u paviljonima još uvijek nije profunkcionirala, a razlog je opetovano rušenje natječaja javne nabave.
– Ni te natječaje ne provodi Studentski centar nego Sveučilište, a natječaj je već u nekoliko navrata srušen. Što se tiče pritužbe da u paviljonima nema prostora za pušače, ne može ga ni biti, jer zakon jasno kaže da u ustanovama odgojno-obrazovnog karaktera, kao i u svim javnim ustanovama – pušenje nije dozvoljeno. Mi smo studentima prešutno dozvolili da se okupljaju vani i puše, kaže Jurjević.
Ravnatelj se djelomično može složiti i s pritužbom vezanom uz rad praonice rublja, no kada je u pitanju cijena pranja, pritužbu studenata ne odobrava.
– Cijena za 5 do 6 kilograma rublja koliko stane u jednu perilicu je 20 kuna. U tu je cijenu uračunat prašak za rublje, pranje rublja te sušenje u sušilici. Ono u čemu su studenti možda u pravu, je rad same praonice koji je organiziran samo u poslijepodnevnoj smjeni. No, paviljoni su tek počeli raditi, objekti još uvijek nisu skroz dovršeni i to se može promijeniti. Računali smo s tim da su studenti ujutro na predavanjima pa da im tada usluga pranja ne treba, zaključuje ravnatelj.
