Liburnija Regionalni liburnijski portal
Hrvatska reprezentacija konačno je pokazala što može kada hoće, odnosno kada više nema prilike za popravak toliko toga prije potrošenog i izgubljenog.
Nakon godinu i pet mjeseci prva prava utakmica!
Bila je to ne najbolja utakmica ove momčadi od Eura i ljeta 2012, nego jedina ozbiljna predstava od tada vrijedna spomena, nakon što je Igor Štimac navodno zamalo uništio momčad koja to nije bila, nego raštimana, neuigrana i neefikasna, loša skupina jako dobrih pojedinaca.
Za onako katastrofalne predstave čak ni Štimac ne može biti kriv
Ovi igrači, bez obzira tko ih i koliko neiskusan ili nekvalitetan vodi, vrijede, znaju i mogu upravo onoliko koliko su pokazali na uzvratu protiv preskromnog Islanda, s kojim su se poigrali iako su 50 minuta bili bez isključenog prvog strijelca.
Skromni Island prestravio se navijača na Maksimiru i goropadne Hrvatske
Dapače, bez Mandžukića, Hrvatska je bila još probojnija, raznovrsnija, čvršća i konkretnija protiv “impresioniranog” protivnika, što je tek eufemizam za situaciju kada se neusporedivo lošiji od protivnika, usere prejakog rivala, vruće atmosfere na koju nije navikao, ali i povijesne, jedinstvene prilike odlaska na SP.
Pobjednik se znao i prije prvog gola, a nakon isključenja Mandžukića Hrvatska je bila još bolja
Pobjednik se znao i prije Mandžukićevog gola, još od samog početka, kada je Hrvatska krenula protivnika razvlačiti duplanjem bokova, pritiskati dolascima s po šest igrača u završnicu i skraćivati teren na pola visokim izlascima središnjih braniča, dakle svim onim što su propustili uraditi u prvoj utakmici i Reykjavik napraviti novim Istanbulom, a zagrebački uzvrat formalnošću.
Ministrant odigrao kao ministar
Kovač je ostao vjeran taktičkom rasporedu iz prethodne utakmice (4-2-3-1), ali je u u odnosu na prvu utakmicu napravio dvije očekivane zamjene – Olić umjesto Iličevića, a Eduarda je mijenjao Kovačić.
Mladi Interov ministrant ujedno je bio jedini igrač u momčadi koji prije dvije godine nije sudjelovao u razbijanju Turske u play-offu za Euro. Ali to što nije imao iskustvo igranja sudbinskih i povijesnih utakmica nije mu početkom drugog poluvremena smetalo da sjajnim slalomom naniže nekoliko islandskih braniča i doda Srni za konačan rezultat.
Bez obzira što se pod teretom neiskustva slomio 15 minuta kasnije, nakon što je prešao pola terena i cijelu islandsku obranu, te izbio sam pred Halldorssona, pokazao je da je Hrvatska dobila još jednog sjajnog veznjaka. Koliko Kovač vjeruje u njega, pokazuje što su mu Modrić i Rakitić bili vodonoše, ali ovaj put ne u ulozi onih koji daju jedan pravi pas po utakmici i niz alibi doigravanja prvom do sebe, nego kao dva playmakera koji oru teren od jednog do drugog kaznenog prostora, bivajući jednako uspješni u konstrukciji i destrukciji.
Srna, gdje si bio sve ove godine?
Kapetan, koji je već godinama nedodirljiv zbog velikih, starih zasluga, dok se njegova prava, važna utakmica čeka od Eura do Eura, s crnim rupama u sredini, konačno je postigao golčinu onako kako je to nekada radio protiv Švedske, Makedonije, Njemačke.
Osim dva gola, teško je nabrojati brojne velike prilike, do kojih je Hrvatska došla nakon izgrađenih akcija po zemlji, nabacivanja za udarce glavom, iz prekida, brzih kontri, ali cijelo vrijeme pokazujući konkretnost, borbenost, čvrstinu, zajedništvo, sve ono čega nije bilo u previše dosadašnjih utakmica, kada su, posebno pod smijenjenim izbornikom, igrali i izgledali kao da su kažnjeni zajedničkim boravkom na terenu.
Proigrali i pronavijali Štimčevim odlaskom
I zato zanemarimo malo ode, napitnice, budnice i davorije igračima, koje će se sljedećih dana cijediti sa stranica “afirmativnih” medija i one dovitljive primjedbice tipa “Mi ne znamo drugačije nego komplicirano”, “Hrvati su najbolji kada je najpotrebnije”…
U ove dvije utakmice, reprezentacija je igrala istom, “pogrešnom” taktikom, a večeras s istim igračima kao i za vrijeme Štimca, pa im je logično postaviti pitanje iz naslova. Osim ako i oni nisu, poput navijača, bili zgađeni crno-crnom koalicijom Mamića i Štimca i forsiranjem gazdinih igrača, pa su to pokazivali time što su igrali kako su igrali?
Jer očito je da su se i jedni i drugi, dakle igrači i navijači, vratili, proigrali i pronavijali, Štimčevim odlaskom.
Kovač je prirodno sve ono što se njegov prethodnik svim silama trudio biti
Ključ je Niko Kovač, dočekan simpatijama javnosti i navijača, koje su noćas prerasle u ljubav. Nema trenerskog iskustva, ali zbog pozitive i borbenosti kojom zrači, nitko mu ništa ne zamjera. Teško je sjetiti se kada su posljednji put tribine Maksimira skandirale izborniku.
Koliko god se njegov prethodnik trudio prikazati produhovljenim preobraćenikom, budio je toliku negativu i iritantnost, a zbog poteza koje je vukao na klupi zbog pakta s Mamićem, na kraju i otvorenu mržnju navijača.
Ova Hrvatska i dalje je bez pobjede nad jakom reprezentacijom
Na kraju, prolazak do SP-a na ovakav način ne treba previše slaviti i zbog ovog vrlo bitnog podatka: Najjače reprezentacije koje je Hrvatska uspjela pobijediti u posljednjih pet godina, nakon EP-a 2008. su Srbija, Turska i Irska. Pogledajte gdje su te selekcije završile kvalifikacije za SP.
Ne veličajte pobjedu nad Islandom, koji je doslovno dno dna
Island, nad kojim se pobjeda toliko veliča, nikako ne spada čak ni u ovo društvo. Podsjećamo, kvalifikacije za Euro 2012 završio je s 4 boda, a ove je počeo sa 121. mjesta Fifine ljestvice i iz posljednjeg, 6. pota, u društvu s Lihtenštajnom, Kazahstanom i Luksemburgom.
I:index.hr
