Obrazovni sustav treća najslabija karika društva

Uz javnu upravu i zdravstvo, hrvatski obrazovni sustav je treća najslabija karika društva. Bez obzira što ulažemo malo više od 4% BDP u obrazovanje, a to je malo ispod svjetskog prosjeka (5%), hrvatski obrazovni sustav iz kojeg izlazimo je nepogodan da mladima stvori alat za uspjeh. Obrazovni sustav ne korespondira s tržištem rada i taj sustav ne potiče inicijativu. Upravo je i sama EU komisija podvukla da je upumpavanje više novaca u ovakav obrazovni sustav čisto bacanje novca u vjetar.

Industrijski najrazvijenije zemlje su obično i najobrazovanije gdje se na obrazovanje troši veliki dio novca. Osam od deset najobrazovanijih zemalja svijeta potrošile su više novca na školovanje u odnosu na prosjek, i kao postotak BDP-a i kao novca po glavi stanovnika.

Kako bi se identificirale zemlje s najviše visokoobrazovanih, 24/7 Wall St. provjerio je koje zemlje imaju najviše stanovnika starih od 25 do 64 godine sa visokom stručnom spremom.

1.Rusija – 53.5% visoko obrazovanog stanovništva (? % BDP )
2. Kanada – 51.3% visoko obrazovanog stanovništva (6.6% BDP)
3. Japan – 46.4% visoko obrazovanog stanovništva (5.1% BDP)
4. Izrael – 46.4% visoko obrazovanogstanovništva (7.5% BDP)
5. SAD – 42.5% visoko obrazovanog stanovništva ( 7.3% BDP)
6. Južna Koreja – 40.4% visoko obrazovanog stanovništva (7.6% BDP)
7. UK – 39.4% visoko obrazovanog stanovništva (6.5% BDP)
8. Novi Zeland – 39.3% visoko obrazovanog stanovništva (7.5% BDP)
9. Finska – 39.3% visoko obrazovanog stanovništva (6.5% BDP)
10. Australija – 38.3% visoko obrazovanog stanovništva (6.1% BDP)

Ono što je zanimljivo primjetiti u grafikonu Eurostata, Hrvatska više troši na osnovno nego na srednje obrazovanje. Ako se usporedimo sa industrijski razvijenim zemljama, koje više novaca troše na srednje obrazovanje (strukovno), to upravo pokazuje da je obrazovni sustav naše zemlje zastario i zapušten.

Obrazovnom sustavu treba promijeniti sadržaj, oblik i strukturu. Cilj je da sustav potiče razumijevanje, a ne puko bubanje činjenica. Imao sam tu sreću da sam upoznao i naš i strani pristup. Strukovne škole vani rade na ‘hands-on’ principu učenja gdje se s daleko manje predmeta učenje prebacuje u opremljene radionice koje su kompatibilne s privredom. Onaj tko izađe iz ovih škola ili fakulteta za manje godinu dana može samostalno obavljati djelatnosti u domeni senior djelatnika. Naši učenici i studenti bubaju gradivo napamet, a najmanje sati potroše na ono za što se osposobljavaju. Opremu s kojom će raditi nisu nikad ni vidjeli, a kamoli da su na tome radili u praksi.
91 % proračunskih sredstava MZOŠ troši na plaće 73 tisuće zaposlenih, a ostalo ide na tekuće održavanje zgrada. Sustav je ogroman i neučinkovit. Sustav ne bi smio trošiti vise od 60% na plaće, ostalo bi trebale biti investicije u opremu i konstantnu edukaciju kako profesora tako i instruktora. Godišnje izbacujemo desetke tisuća mladih koji nikad neće moći naći posao u svojoj struci.