Liburnija Regionalni liburnijski portal
Najnovije uhićenje Zdravka Mamića ustvari su zadnji skosi Milanovićevih komesara i izravan prikaz brutalnog kriminala unutar institucija progona, zbog čega se nameće pitanje: da li je ovo kraj Zdravka Mamića ili je to pak kraj Zorana Milanovića!?
Uistinu možemo zaključiti kako vladavina prava i pravna sigurnost u Republici Hrvatskoj, od njenog osamostaljenja pa do danas, nikada nije bila ugroženija. Sve aktivnosti policije i ostalih tijela progona uglavnom se svode na pokorno izvršavanje partijskih zadaća. Ti partijski zadaci u principu su brutalna i krajnje nepoštena politička pripetavanja kojima se koristi Zoran Milanović i njegovi jataci. Političke smicalice i podvale stvar su uobičajene pojave suprotnih političkih opcija bilo gdje u svijetu. Međutim, i takve pojave imaju svoje određene granice tzv. političke korektnosti i morala. Ono što obilježava Milanovićevu metodu političkog sukobljavanja jest neodoljiva komparacija s modusom rada UDBE i partijskih izvršitelja koji su terorizirali ove prostore za vrijeme opstojnosti Socijalističke Republike Hrvatske. Upravo iz tih razloga neprekidno, kroz naše tekstove, naglašavamo kako se radi o klasičnim partijskim podvalama nastalim kao produkt osnovnih obrazaca stare kumrovečke škole.
Cijela nacija prepoznala je i osudila ove brutalne podvale Zdravku Mamiću iz razloga što su partijski komesari Zorana Milanovića prevršili sve granice. To bi se jednostavno moglo reći kako je prirodno i u psihologiji čovjeka da počne sumnjati u nešto što mu se nepotrebno učestalo nameće i za što mu se sugerira da bi morao vjerovati. Posebice je nacija osudila uhićenje Zdravka Mamića zbog činjenice da se to dogodilo na dan kada bi se hrvatski narod trebao baviti samo jednom temom- Danom Grada Vukovara, simbolom hrvatske patnje i nacionalnog identiteta. Stavljanje Zdravka Mamića u prvi plan i izguravanje Dana Vukovara u nekakav drugi plan ravno je zločinu. 18. studenog hrvatski narod ne smije se baviti ničim drugim, osim što je dužan toga dana hodati uzdignute glave i ponosno se suprotstavljati svima onima koji su željeli i gradili jednu drugačiju sudbinu i sliku hrvatskih prostora, te se s poštovanjem sjećati svih onih koji su svojim stradanjima platili slobodu Hrvatske. Iz tog razloga ne možemo se oteti dojmu da je Zorana Šprajca, urednika i voditelja RTL-ove informativne emisije „RTL Direkt“, netko ili dobro platio ili dobro instruirao da 18.studenog održi svoj nakaradni monolog kojim je opravdao uhićenje Zdravka Mamića i obrazložio zašto se to moralo dogoditi baš tog dana. U tom svom monologu istaknuo je kako je upravo taj dan pogodan za takve aktivnosti kako bi žrtve Vukovara mogle u miru počivati. S gađenjem odbacujemo takvu konstataciju, jer upravo bi eliminacija onih političara i partijskih zlotvora koje štite njihovi medijski podanici, kroz novinare poput Igora Alborghettija i Zorana Šprajca, proizvela i vratila onu elementarnu vrijednost za koju su se žrtve Vukovara i Škabrnje borile i o kojoj su sanjale. Temeljna vrijednost svakog hrvatskog vojnika, te časnog i poštenog hrvatskog civila 90-ih godina bila je domoljublje. Ti isti ljudi čeznuli su za jednim i jedinim ciljem – uništenjem komunizma. Kroz političare poput Zorana Milanovića i Ive Josipovića ta nakaradna komunistička ideologija kroz malu se poru zavukla u hrvatsko društvo. Samo bi svrgnuće te filozofije i ideologije osiguralo miran počinak svim vukovarskim žrtvama, te svijetlu budućnost onim generacijama koje dolaze. I zato još jednom ponavljamo 18. studenog bilo koje godine pred nama, svaki časni i pošteni Hrvat, pred svojim očima i u svojim mislima može imati samo jednu sliku i samo jednu temu. Sve ono, poput akcije USKOK-a i Milanovićevih komesara i poput Šprajcovog monologa, što bi kralo i djelić sekunde u tom svetom danu, zaslužuje osudu najteže vrste.
Zdravko Mamić žrtva je progona aktualne partije samo zato što je Hrvat i domoljub, te što nije podlegao njihovim pritiscima i uzurpiranjima. Uhićenjem Zdravka Mamića ustvari se proizvodi odvratan i krajnje proziran pokušaj utjecaja na pripadnike MOST-a kako bi koalirali s Milanovićevom opcijom. Ono što se Zdravku Mamiću stavlja na teret apsolutno nema oblik i težinu kojom bi se moglo opravdati takovo spektakularno uhićenje. Zakonitost ili nezakonitost poslovanja Zdravka Mamića stvar je porezne analitike i ozbiljnih tumačenja domicilnih i internacionalnih uredbi i zakona vezanih za poslovanje unutar sporta. Stava smo i mišljenja kako hrvatski porezni istražitelji nisu dovoljno educirani da bi uopće razumjeli filozofiju takovog poslovanja. Bilo kako bilo, sva ta fama oko Mamićevog poslovanja trebala se je svesti na detaljnu i sustavnu analitiku, te bi se tek nakon provedenih usklađivanja domaćih i međunarodnih propisa, te nakon provedenih financijskih vještačenja pojedinih transakcija, moglo eventualno govoriti o mogućim nezakonitostima. U ovom momentu takav stupanj higijene u toj materiji nije dosegnut i apsolutno se radi o politički silovanom procesu. Naposljetku možemo istaknuti da je Zdravko Mamić, sa svojim izoštrenim menadžerskim instinktom u nogometu, te sa svojom sposobnošću i utjecajem, apsolutno brendirao hrvatski nogomet i hrvatske nogometaše stavio na sam vrh ljestvice država koje u omjeru talenata i broja stanovnika stvaraju najveće nogometne zvijezde. Isto tako, Zdravko Mamić Dinamo je pretvorio u ozbiljan europski klub, kojeg svaki sportski protivnik itekako respektira. Kroz transfere, koje PNUSKOK i USKOK kriminaliziraju, Zdravko Mamić promaknuo se u jednog od najvećih hrvatskih izvoznika. Iz tog razloga možemo reći kako bi ovo društvo bilo puno kvalitetnije i kako bi na ovim prostorima život bio nemjerljivo ugodniji kada bi bilo više Zdravka Mamića.
Dok se s jedne strane napada i kriminalizira Dinamo i njegov glavni menadžer, s druge strane nitko se bavi stvarnim stanjem u hrvatskom nogometu. Činjenica je da je Dinamo ozbiljan klub koji itekako vrednuje svoj kadar, bilo da se radi o sportskom, upravnom ili tehničkom, te koji besprijekorno izvršava sve svoje financijske obveze i kroz svoju nogometnu školu proizvodi nogometne talente svjetskog kalibra. Većinu tih navodnih USKOK-ovih svjedoka stvorio je upravo Zdravko Mamić. Da nije bilo Zdravka Mamića Eduardo bi danas krčio brazilske prašume, a Modrić bi čuvao ovce u zadarskom zaleđu. Da li je Zdravko Mamić prepoznavajući njihov talent i stvarajući njihovu karijeru, za njihovu vlastitu dobrobit i dobrobit Dinama, zaslužio i osobnu korist?! Naravno da jest i krajnje je neukusno o tome uopće polemizirati. Ako izuzmemo Dinamo i Rijeku, čiji menadžment isto tako zasigurno koristi usluge “off shore” kompanije, kakvo je stanje u ostalim klubovima prve HNL?! Nakaradno! Hajduk je dužan do grla i da mu gradski oci do sad nisu otpisivali dugove on nikako ne bi izbjegao likvidaciju. NK Istra, NK Osijek, RNK Split i drugi, i po nekoliko mjeseci kasne s plaćanjima dobavljačima i plaćama za igrače, koje su ionako omalovažavajući niske. Gdje su u ovim slučajevima sportske i ostale državne inspekcije?! Zašto se ne sankcioniraju menadžmenti tih klubova, ako zbog ničeg drugog onda zbog neisplata plaća što predstavlja kazneno djelo?!
Bezbroj je tu otvorenih pitanja i sva su ona samo dodatni apsurd čuvene hajke na Zdravka Mamića i predstavljaju klasičnu egzekuciju zdrave logike i pozitivnih društvenih normi. Ono što ističemo na kraju ovog teksta i što predstavlja utjehu nama i svim našim istomišljenicima, jest nada da su ovo doista zadnji skosi partijskih komesara Zorana Milanovića.
