Liburnija Regionalni liburnijski portal
Povijest bojenja kose seže daleko u 1500. g. pr. Kr. Svaka boja ima svoju povijest. Neke su boje bile izraz statusa ili su, pak, služile za zastrašivanje protivnika.
Nije iznenađujuće da su Egipćani prikrivali sijede na kosi. Godinama kasnije, Grci i Rimljani koristili su biljni ekstrakt kako bi obojili svoje pramenove. Oni su također stvorili trajnu crnu boju za kosu. Međutim, kada su otkrili da je previše toksičan za korištenje, morali su izmisliti novu formulu. Trebalo je nekoliko stotina godina kako bi se uspjela napraviti druga boja.
Tijekom Rimskog Carstva, sluškinje su morale bojiti kosu u žutu boju kako bi se njihova profesija mogla prepoznati. U međuvremenu, ostale drevne civilizacije, poput Gala i Saksonaca, bojili su svoju kosu kako bi iskazali razinu svoje moći te kako bi time zastrašili svoje protivnike.
Crvena kosa se prvi put pojavljuje kao rezultat genetske mutacije u Mračno Doba, dok je prva osoba s crvenom kosom rođena u Švedskoj. Puno se godina crvenokose smatralo vješticama, sve do pojave Kraljice Elizabete.
Ništa se nije mijenjalo do 1800. g. kada je engleski kemičar William H. Perkin slučajnim otkrićem zauvijek promijenio boju za kosu. U pokušaju da stvori lijek za malariju, stvorio je prvu sintetiziranu boju, ljubičastu.
Godine 1907., Eugene Schuller stvorio je prvu kemijsku boju i upotrijebio ju za komercijalne svrhe pod nazivom Aureole, što je kasnije nazvano L’Oréal, kao i tvrtka koju je osnovao. Zatim je Howard Hughes objavio film nazivom “Platinum blonde”kako bi popularizirao boju kose. Organizirao je i lanac klubova pod istim nazivom gdje je nudio nagrade do 10.000$.
Bojenje kose postalo je veliki hit kada je 1950. omogućeno bojenje u jednom koraku te su tada prvi put žene mogle bojiti kosu kod kuće, u svojoj privatnosti. Danas je gotovo nemoguće pogledati televiziju bez da vidimo razne reklame koje promoviraju boje za kosu. Sve je počelo 1980., kada su se poznati i slavni uključili u promociju.
